Utvrda Grebengrad


  • Vrijeme nastanka: Prvi put se spominje 1209.god.

  • Mjesto: Donje Makojišće

  • Općina/grad: Novi Marof

  • Županija: Varaždinska županija

  • Pravni status: Zaštićeno kulturno dobro

  • Klasifikacija: Profana graditeljska baština

  • UNESCO zaštita: Ne


  •  Opis
    Ostaci utvrde Grebengrad smješteni su na rubu Ivanščice, na n.v. od 502 m, ispod vrha Veliki Lubenjak. Od najbližeg naselja Mađareva udaljena je približno 2 km, a smještena je na zaravanku brdskog izdanka koji je od masiva Ivanščice odvojen dubokim prokopanim kanalom. U povijesnim izvorima prvi puta se spominje 1209. g., ali možemo tvrditi da je nastala ranije, dok se kao godina prestanka života u njoj uzima 1710. Utvrda je izgrađena u četiri razine različite visine, duga je 161 m, a široka približno 49 m. Na najvišoj točki utvrde sagrađen je najstariji dio, a jugoistočno od njega je pravokutna kapela. Unutrašnja utvrda bila je s jugozapadne strane zaštićena s dva prstena obrambenih zidova.



      Utvrda Grebengrad








    Grb grada: Novi Marof



    Grb županije: Varaždinska županija




    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.