Kaštel Boljun


  • Vrijeme nastanka: -

  • Mjesto: Boljun

  • Općina/grad: Lupoglav

  • Županija: Istarska županija

  • Pravni status: Zaštićeno kulturno dobro

  • Klasifikacija: Profana graditeljska baština

  • UNESCO zaštita: Ne


  •  Opis
    Grad Boljun je smješten na brežuljku iznad plodne doline Boljunskog polja i toka Boljunčice. Mjesto je bilo naseljeno još u prapovijesti, a brojni su i arheološki nalazi iz rimskog razdoblja i ranog srednjeg vijeka. Od 12. do 14. st. bio je pod vlašću akvilejskih patrijarha, a od 15. st. u sklopu je Pazinske knežije. Glavna ulica s dugačkim nizovima kuća proteže se duž sljemena brežuljka. Sačuvan je srednjovjekovni kaštel s kružnim i četverokutnim kulama, skladište za desetinu na glavnom gradskom trgu, s gradskom ložom u prizemlju. U sklopu cjeline nalaze se i crkva Sv. Kuzme i Damjana, crkva Sv. Fabijana i Sebastijana, te crkva Sv. Jurja iz 16. st., proširena u 17. stoljeću kada se gradi i zvonik.



      Kaštel Boljun








    Grb grada: Lupoglav



    Grb županije: Istarska županija




    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.