Stari grad Hreljin


  • Vrijeme nastanka: -

  • Mjesto: Hreljin

  • Općina/grad: Bakar

  • Županija: Primorsko-goranska županija

  • Pravni status: Zaštićeno kulturno dobro

  • Klasifikacija: Profana graditeljska baština

  • UNESCO zaštita: Ne


  •  Opis
    Hreljin je bio utvrđen gradić podignut na zaravni brijega nadmorske visine 321 m. Smještajem je branio ulazak u Vinodolsku dolinu, nadzirući povijesnu komunikaciju i svoju luku Bakarac. Grad je nepravilne pravokutne osnove, smješten na zaravni površine od 10.974 m2, s dijelom sačuvanim kurtinama koje prate topografiju terena, a njegov marker je troetažni crkveni zvonik rastvoren monoforom na posljednjoj etaži. Zamjetno je postojanje više građevnih faza kod istočnih zidina, dok bi južni ulaz u grad bio branjen zapadnom polukružnom kulom. Debljinom zidna od 70 cm i analizom sačuvanih malobrojnih strijelnica i naznaka kruništa, pretpostavlja se da je grad utvrđen nakon provale Tatara 1241. g. Stari grad Hreljin ima neupitnu povijesnu i arhitektonsku vrijednost, te je od ključne važnosti za istraživanje urbanizma frankopanskih gradova na prostoru Vinodola.



      Stari grad Hreljin








    Grb grada: Bakar



    Grb županije: Primorsko-goranska županija




    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.