Povijest - Kaštel Benković



    Iz pisanih izvora i analiza može se saznati da je Kaštel zasigurno postojao u 15. stoljeću. Osnovao ga je najvjerojatnije član hrvatske obitelji Benković, koja se prvi put spominje 1468. Dok nije prestala opasnost od ratovanja imao je obrambenu ulogu, a nakon toga je jedno vrijeme bio stambeni prostor, a zatim postaje društveno vlasništvo.

    Neke naše stare kronike kažu da su kulu nad današnjim Benkovcem, na tzv. brežuljku sv. Ante, osnovali hrvatski knezovi u srednjem vijeku, a samo mjesto da je dobilo ime po Benkoviću, kojemu je za vrijeme turske okupacije predano na upravu.

    Kad su Turci 1527. zauzeli Benkovac, koji je pripadao Gornjoj Luci, a u crkvenom pogledu ninskoj biskupiji, taj grad postao je feud bega Benkovića iz Livna. Iz opisa bosanskog beglerbega Ibrahimpaše iz 1620. doznajemo da je taj mali grad bio opasan jednom kulom, nenastanjenom i s malo kuća, što se ponavlja u jednom opisu iz 1624.

    Sastavljač povijesti zadarske plemićke porodice Begna navodi da je 1650. kula Benkovich bila zapaljena od Karla de Begne. Benkovac je 1683. s ostalim mjestima oslobođen od Turaka, ali je potpao pod mletačku vlast. Padom Venecije cijela Dalmacija dolazi pod vlast Austrije koja, uz prekid za francuske vladavine, traje sve do 1918. Upravo u ovom razdoblju, dakle u 19. stoljeću, počinje razvoj Benkovca kao gradskog naselja ispod zidina kaštela Benković.



    dvorac , neutvrđeni reprezentativni stambeni objekt građen najčešće izvan gradova i namijenjen povremenom, ladanjskom boravku vlasnika; do XVI. st. ima obrambeni karakter. Takav tip objekta grade pripadnici vladajućeg sloja od antike (villa rustica) preko razdoblja feudalizma do kraja XIX. st. Dvorac se redovito nalazi na istaknutim točkama posjeda, unutar vrta, parka s paviljonima, glorijetama, ukrasnim fontanama, skulpturama; njemu pripadaju i gospodarske zgrade, obično sa stajama za konje, što sve zajedno tvori jedinstvenu građevnu i estetsku cjelinu. Dvorac se kao raskošan arhitektonski tip objekta javio u doba renesanse, a naročito urešene i dimenzijama velike oblike dobiva u razdoblju baroka. Reprezentativna namjena uvjetuje vanjski izgled i unutarnji prostorni raspored (dekorativno raščlanjena pročelja, impozantna stubišta, svečane dvorane s ogledalima i drugim ukrasima, bogato dekorirane galerije, a neki dvorci imaju čak i kazališta, kupelji i dr.) Poznati su renesansni dvorci u Francuskoj (u dolini rijeke Loire), Njemačkoj (Nymphenburg, Sanssousi), Austriji (Schönbrunn), Engleskoj (Osterley, Glamis), Italiji (Belvedere u Frascatiju, Villa Rotonda), a u Hrvatskoj dvorci u Hrvatskom zagorju, sjevernoj Hrvatskoj, renesansni ljetnikovci na području Dubrovačke Republike i stancije u Istri.