Povijest - Utvrda Cesargrad




    Srednjovjekovna utvrda građena sredinom 14. stoljeća na istaknutom hrptu Cesarske gore iznad doline Sutle i današnjeg Klanjca.

    Prema predaji, utvrdu Cesargrad sagradili su templari, viteški red koji je 1119. osnovan kako bi štitio hodočasnike na putu prema Isusovom grobu u Svetoj Zemlji. Na suprotnoj strani, s druge strane Sutle, na gotovo istoj visini Bizeljske gore, nalazi se ostatak utvrde Konigsberg ili kako ga Klanjčani nazivaju, Kunšperg, koji se pripisuje istim graditeljima . Red templara ukinut je 1312., a njihova dobra dodijeljena su drugim redovima ili postala vlasništvo Krune.

    Cesargrad (Kayersperg), na istaknutom hrptu Cesarske gore, spominje se prvi puta 1399. i to u darovnici kralja Sigismunda, kojom pak poklanja Cesargrad grofu Hermanu Celjskom. Kako posljednji iz roda Celjskih pogiba u Beogradu 1456. Cesargrad dolazi pod upravu kraljevske krune.

    Srednjovjekovnu strukturu grada čine polukružna kamena građevina koja je imala stambenu funkciju, opasana sistemom zidina, i branič kula. Utvrda je proširivana i nadograđivana u nekoliko faza.

    Kralj Matijaš Korvin 1463. poklanja Risvicu, Tuhelj, Kraljevec na Sutli, Klanjec i Cesargrad Andriji Baumkircheru. Njegov sin Juraj nije imao nasljednika pa sve imanje oporučno ostavlja sestri ( udanoj za grofa Andriju Stubenberga ) i prijatelju, nadbiskupu ostrogonskom i kasnije kardinalu Tomi Bakaču. U nastaloj parnici nadbiskup Toma Bakač uspio je obraniti vlasništvo nad Cesargradom. Ovaj pak sva svoja imanja u Mađarskoj i Hrvatskoj ostavlja svom nećaku Petru i Erdödyju. Ta je vlastelinska obitelj bila i posljednji vlasnik utvrde Cesargrad, koju napušta sredinom 17. stoljeća, te se seli u novoizgrađene Nove Dvore Cesargradske.

    1573. godine Cesargrad stradava u Seljačkoj buni kada je opljačkan i zapaljen. Erdodyi ga dijelom obnavljaju, no izgradnjom Novih Dvora Klanječkih (gradi ih ban Toma Bakač Erdody 1603.) obitelj Erdody se polako preseljava u novi dvorac, a utvrda Cesargrad se prepušta polakom propadanju.



    kaštel (latinski), antičko rimska utvrda ili manji utvrđeni vojni tabor, poglavito uz linije obrambenog limesa. U srednjem vijeku samostalna utvrda ili pojedini objekt (kula) u nekome utvrđenom kompleksu. Često označava i grad (burg) ili naselje podignuto uz grad odnosno neki drugi utvrđeni objekt. Kaštele su u vojno-obrambene svrhe podizale plemićke obitelji, crkvene ustanove i državna vlast. U hrvatskim krajevima kašteli u doba turskog osvajanja gube prvotno feudalno obilježje i uklapaju se u pogranični vojno-obrambeni sustav.