Povijest - Dvor Veliki Tabor



    Oko vremena nastanka Velikog Tabora i toga tko ga je gradio mišljenja su podijeljena. Jedna skupina istraživača priklanja se teoriji da je nastao u drugoj polovici 15. stoljeća, dok ga druga datira početkom 16. stoljeća. Ono što je sigurno jest da prvi spomen Velikog Tabora nalazimo u darovnici Ivaniša Korvina iz 1502. godine, kojom „castellum nostrum Thabor“ daruje Pavlu Ratkaju (ugarski Rattkayu), zbog njegovih zasluga u borbama protiv Turaka, ali i kako bi podmirio novčani dug od dvjesto forinti koji je imao prema njemu. Budući da Pavao umire već slijedeće godine, kralj njegovoj braći izdaje darovnicu kojom im još jednom potvrđuje vlasništvo nad Velikim Taborom. No, da to često nije bilo dovoljno osiguranje vlasti nad nekim posjedom, pokazuju nam podaci o tome da je Beatrica Frankopan, udovica Ivaniša Korvina, sa svojim novim suprugom markgrofom Jurjem Brandenburškim, u nekoliko navrata slala vojsku na Veliki Tabor ne bi li ga vratila u svoje vlasništvo. To je vjerojatno razlog što su upravo Ratkaji dodali prepoznatljive polukružne kule i time stvorili utvrđeni grad u obliku kakvom ga danas poznajemo. Beatricini pokušaji ostali su bezuspješni, te grad ostaje u posjedu Ratkajevih sve do 1793. godine, kada posljednji član u narodu omiljene plemićke obitelji umire bez potomaka.


    Nakon smrti Ratkaja Veliki je Tabor često mijenjao gospodare . Grad prvo preuzima komora Franje II. te ga daje u vlasništvo ministru vanjskih poslova, grofu Thuguthu. Nakon njegove smrti, Veliki Tabor ponovno potpada u vlasništvo carske komore, sve do kraja 19. stoljeća kada ga kupuju zagrebački trgovci, braća Grunwald, koji ga drže do Prvog svjetskog rata. U ratno se doba upotrebljavao kao zatvor, nakon čega mu je vlasnik postao slikar Oton Iveković, koji ga je kupio na licitaciji za sto tisuća u želji da ga spasi od propasti. Iako je vlada dodala još deset tisuća za nužne popravke, Iveković je jedva uzdržavao dvorac. 1938. godine prodan je banskoj upravi u bescjenje, ali ga nijedan odsjek te uprave nije htio preuzeti pa je ustupljen časnim sestrama Družbe Kćeri Milosrđa iz Blata na Korčuli, koje su za vrijeme Drugoga svjetskog rata liječile partizane. Nakon rata pa do 1950. godine u njemu su se brinule o šezdesetoro djece koja su u ratu ostala bez roditelja, zbog čega su pregradile unutrašnje prostorije grada u skladu s novom funkcijom. Nakon njihova odlaska iz Velikog Tabora grad propada, jer ga entuzijazam zaljubljenika, zavičajna zbirka i povremene izložbe nisu mogle očuvati. Konačno, 1993. godine preuzimaju ga Muzeji Hrvatskog zagorja, zahvaljujući kojima je Veliki Tabor danas obnovljen te ponovno impresionira svojom monumentalnošću i ljepotom.


    jama , duboka, pretežno vertikalna ili strma, prirodna šupljina u otopivim stijenama (vapnenac, dolomit). Nastaje i razvija se od dubokih pukotina uz pojačanu koroziju i mehaničko razaranje vode koja ponire u dubinu krša. U dnu jama mogu se javiti stalni ili povremeni vodeni tokovi. Najdublja svjetska jama je Voronja (također Krubene) u Gruziji, duboka 1830 m (prema novim mjerenjim više od 2000 m). Najdublje hrvatske jame: sustav Lukina jama–Trojama (Hajdučki kukovi, Sjev. Velebit), duboka 1392 m (13. na svijetu) i Slovačka jama (Mali kuk, Sjev. Velebit), duboka 1320 m (18. na svijetu).