Povijest - Stari grad Ozalj



    Na vapnenačkoj stijeni, ponad tihe, zrcalne Kupe, osovio se zrinsko-frankopanski stari grad, simbol Ozlja i srce njegovog povijesnog razvitka. Unutar zidina, kao i u okolici mjesta, nađeno je mnoštvo arheoloških nalaza koji potječu iz prapovijesti, starog Rima i srednjeg vijeka. U podrumu Starog grada nađena je neolitična nastamba Lenđanske kulture koja potječe iz 3000. godine prije Krista, a sve karakteristike nastambe ostale su sačuvane – ostaci podne obloge od zapečene gline, koštani alat, kuhinjsko suđe. Iz rimskog doba (3.-6. st.) pronađeni su novci cara Valerijana, cara Klaudija, fragmenti rimske keramike Terra Sigillate, i metalna oprema ratnika. Negdje u 6. stoljeću započinje i kamena gradnja Starog grada, što nam potvrđuju mnogobrojni ostaci starih rimskih zidina. No prvi povijesni zapis o današnjoj gradini potječe iz 1244. kad se spominje kao slobodni kraljevski grad. Tijekom stoljeća kao vlasnici smjenjuju se najmoćnije feudalne porodice: Babonići, Frankopani koji su vlasništvo nad Ozljem kupili još 1398. od kralja Žigmunda za 42.000 forinti, i Zrinski u čije je ruke prešao rodbinskim vezama 1550.g. i koji su mu ostali vlasnicima sve do 1671. godine. Upravo u 17. stoljeću grad doživljava svoje najsjajnije povijesno razdoblje, postavši neslužbenom hrvatskom prijestolnicom; u njemu stoluje ban Petar Zrinski. No tragičnim smaknućem njega i grofa Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine započinje mračno razdoblje u kojem grad biva opustošen i opljačkan.

    U 18.st., u već ruševnom stanju, dao ga je temeljito preurediti Rajmund Perlas (radove je vodio kapetan Verneda 1743.-1753.). U godinama 1766.-1872. grad je u posjedu Batthyánya; prvi od njih, Teodor, nadozidao je drugi kat sjevernoga krila i sagradio nov barokni trakt čime je do tada pretežito gotičkom gradu dao današnji izgled baroknog dvorca. Potom je do 1928. godine grad u posjedu obitelji Thurn i Taxis, od kojih je posljednji vlasnik, knez Albert, 1928. darovnicom predao Stari grad Družbi braće hrvatskog zmaja – današnjim vlasnicima.

    Nažalost, Stari grad je 1946. g. nizom vandalskih zahvata ponovno opustošen. U razdoblju od 1946. do 2003. godine sjeverno, južno i istočno krilo, žitnica grada i ulazne kule prolaze različite faze održanja, no tijekom zadnje tri godine Družba je uspjela osigurati sredstva i djelomično sanirati najvitalnije dijelove. Danas Stari grad pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, a tu se nalazi i Zavičajni muzej osnovan 1971. godine, koji posjeduje vrijednu arheološku, kulturno-povijesnu, sakralnu i etnografsku (etnopark) zbirku.




    U grad se ulazi preko drvenog mosta koji je do 1821. bio pomičan, jer je uz gradski opkop to bio dio obrane grada. Srednji stup koji nosi most zapravo je nekadašnja kula stražarnica koja je s otvorima za strijelce služila za obranu gradskog opkopa. Stup je i arhitektonski vrlo zanimljiv jer mu je donji dio građen na osnovi trokuta, dok je gornji dio četverokutan. Prelaskom mosta ulazi se u kompleks koji se sastoji od glavne ulazne kule prepoznatljiva četvrtasta oblika koju je 1599. dao podignuti Juraj IV. Zrinski, manje kule s lijeve strane, glavne branič-kule tj. Babonić kule (koja je i najstariji dio kompleksa), južnog, istočnog i sjevernog krila (sva tri krila su velike zgrade na dva kata) te palasa kojeg su generacije Zrinskih izabrale za svoj dom.

    Upravo u ovom povijesnom zdanju boravili su i djelovali Nikola, Petar i Katarina Zrinski i Frano Krsto Frankopan. Palas Zrinskih podignut je na živoj stijeni koja se strmo uzdiže nad Kupom, i do danas je sačuvao autentičnu arhitekturu iz 16. stoljeća. Građen je u obliku pravokutnika, a sagradio ga je Nikola Šubić Zrinski. O tome svjedoči gotički natpis uklesan nad ulaznim vratima na prvom katu Palasa: NICO.CO.ZR.1556 (Nicolaus comes Zriniensis 1556, što znači: Nikola grof Zrinski 1556). U 18. Stoljeću palas je pretvoren je u skladište žita, pa se od tada zove „Žitnica“.



    špilja ili pećina (njemački), pećina, prirodna šupljina u Zemljinoj kori koja se od otvora pruža horizontalno. Nastala je mehaničkim i kemijskim djelovanjem vode u različitim geološkim podlogama. Najzanimljivije su, kako postankom, tako i po živom svijetu koji u njima obitava, krške špilje. U Hrvatskoj su najpoznatije i turistički uređene špilje Veternica (Zagreb), Cerovačke špilje (Gospić), Vranjača (Split), Manita peć (Starigrad).