Povijest - Stari grad Zelingrad




    Sjeverozapadno od Zeline nalaze se ruševine burga Zelingrada. Zelingrad se u povijesnim izvorima spominje pod raznim imenima: Zelyn, Zelna, Zelnawar, ponekad kao castrum, a ponekad kao castellum. Sagrađen je u godinama nakon provale Tatara, a prvi puta se spominje u ispravi iz 1295. godine kada se u njemu nalazio kaštelan sa kraljevskom posadom.

    Kralj Karlo daruje Zelingrad magistru Nikoli Ludbreškom 1326. godine, te ovaj gospodari gradom do svoje smrti (oko 1360. godine).

    Fabijan Bičkele, pristaša kralja Sigismunda spominje se kao vlasnik grada u ispravi iz 1397. godine. Obitelj Bičkele gospodari gradom sve do 1490. godine, kada je ubijen Ladislav, posljednji od te obitelji. Nakon toga grad prelazi u vlasništvo palatina Stjepana Zapolje, te njegova sina Ivana koji je 1526. godine proglašen ugarskim, a zatim i kraljem hrvatske i Slavonije. Za vrijeme kralja Ivana Zapolje Zelingrad se preuređuje, dodatno se ojačava kulama.

    1535. godine Zelingrad kupuje viceban Pavao Kerečenji za 3500 zlatnih forinti. Pavla Kerečenjija nasljeđuju sinovi Mihajlo, Ladislav, Andrija, Ljudevit, Ivan i Matija. Kerečenji su u to vrijeme bili ugledna i bogata plemićka obitelj koju kralj Ferdinand I uvrštava u visoko plemstvo (magnificus).

    U vrijeme dok su u Zelingradu živjeli Kerečenji, grad je bio raskošno uređen. Imao je renesansne prozore, novu cisternu za vodu, te više dvorišta za potrebe posade, posluge, smještaj konja i stoke.

    Vlasnik Zelingrada Ladislav Kerečenji sudjeluje s kapetanom Ivanom Lenkovićem 19. kolovoza 1557. godine u velikoj pobjedi nad turskom vojskom kod Svete Helene. Krajem 16. stoljeća Kerečenji postupno napuštaju Zelingrad i sele u kuriju Tršci kod Sv. Ivana Zeline. 1640., 1642. i 1644. godine Zelingrad se spominje kao sasvim razvaljen (in diruto castro Zelina).

    Izvor: http://www.tzzz.hr



    utvrda ili tvrđava , obrambeni objekt u kojem je smještena vojna posada radi nadzora nekoga šireg prostora ili sklanjanja stanovništva u slučaju neprijateljskog napada; isto što i fortifikacija. Isprva su utvrde građene od kolja (palisade), pruća i zemlje, ali gdje je bilo pogodno i od kamena (gradine). Poslije se grade veliki bedemi koji okružuju i goleme gradove (najveći su Babilon i kineski Xi’an), pa se pojam utvrde vezuje samo uz dodatno utvrđena i opremljena mjesta na tim zidinama. Obično građene na dominantnom položaju, također i kao mjesto stanovanja feudalca i njegove pratnje, postupno i kao središte sudbene vlasti, s okolnim obrtničkim i poljoprivrednim aktivnostima, utvrde se često šire u više prstenova zahvaćajući nova predgrađa, te se iz takvih utvrda razvija i većina današnjih povijesnih gradova.