Povijest - Kaštel Boljun



    Boljun je jedan od gradova koje je 1102. akvilejskom patrijarhu Ulrichu I. von Eppensteinu darovao vojvoda Ulrich II. Weimar-Orlamunde. Parijarh Bertrand de St. Ginnes ga između 1335. i 1350. daje firentinskom bankaru Giovanniju Turriniju. Oko 1344. Boljun napadaju ,carevci’ pod Wilhelmom Piscazerom. Patrijarh Nicholas von Luxembourg potvrđuje ga 9. siječnja 1356. Turrinijevu bratu Isaacu.

    Sedamdesetih godina 14. st. Boljun dolazi u ruke braće Nicholasa i Alberta von Ebersteina, koji ga 1373. odstupaju grofu Hugu VIII. Devinskom. Patrijarh Marquard von Randeck 11. siječnja 1374. potvrđuje grofu Hugu VIII. Devinskom posjed i titulu za odštetu od 200 akvilejskih maraka. Kaštel je u to vrijeme bio srušen i nije se smio obnavljati. Poslije smrti Hugova sina i nasljednika Huga IX. (+1399.) kao posljednjeg muškog člana obitelji, Boljun nakratko dolazi u ruke tršćanskog kapetana Nicholasa (Mixa) Wachsensteinera (Kožljačkog). Kaštel je tada, usprkos zabrani, već obnovljen.






















    U 15. st. Boljunom gospodare Heinrich, a potom Thomas Erlacher, pa Riječanin Ivan Zehorner i na kraju austrijska Komora. Od 1498. u zakupu ga drži senjska plemićka obitelj Moyses (Mojsjević, Moysse), iako titulu i dalje uživa Heinrich Erlacher, Thomasov sin. Za rata između cara Maximiliana i Venecije, 1508. ga zauzimaju Mlečani, no već su se iduće godine bili prisiljeni iz njega povući. Nakon Moysesa, zakupci su Boljuna senjski Nicolichi, koji su također naslijedili Moysese u dijelu Kožljaka, pa pazinski Mosconi. To je razdoblje kada se na pusta selišta sjeverne Istre od Lupoglava do Kršana naseljavaju krvni neprijatelji Mlečana, uskoci. Budući da i zakupci Boljuna ili otvoreno podupiru ili simpatiziraju uskoke, obližnji mletački posjedi ubrzo postaju meta njihovih napada. Naravno da ni Serenissima nije mogla mirno otrpjeti pljačku njenih podanika. Za odmazdu, u srpnju 1600. mletačke postrojbe prodiru do Boljuna i Vranje pljačkajući i paleći sve pred sobom.19 Situacija se još više pogoršava kad poslije 1600. Boljun u zakup uzima lupoglavski gospodar Ivan Sinković ml., koji se proslavio vodeći uskoke protiv mletačkih naselja oko Rašpora i na Buzeštini. Mlečani, ne mogavši potući ili uhvatiti Sinkovića, uzvraćaju istom mjerom. Generalni providur mora Agostino Canal, iskrcavši jak odred Arbanasa (Albance u mletačkoj službi) u Plominu, pljačka 13. rujna 1612. čitav kraj sve do Boljuna.20 No, kako je Boljun ipak bio habsburško vlasništvo, Mlečani ga se nisu usuđivali izravno napasti ne želeći otvoreni sukob s austrijskom krunom. Tek kad je planuo tzv. ‘Uskočki rat’, 1616., ponovno ga napadaju Arbanasi i venturini u mletačkoj službi. Usprkos tomu što je naselje osvojeno, posada pod kapetanom Atanasijem Calottom uspijeva obraniti kaštel.

    Poslije ‘Uskočkog rata’ kaštel gubi vojni značaj i prepušten je zubu vremena. Poput mnogih istarskih gradića, Boljun danas pruža pomalo grotesknu sliku. S jedne strane, svuda su vidljivi znaci prosperiteta i poduzetničkog duha današnjice, a s druge stoji stari kaštel, doduše ‘konzerviran’, ali zanemaren i prepušten jedino kokošima i slučajnim zalutalim turistima.



    gradina , 1. arheološka Prapovijesna utvrda, kasteljer. Srednjovjekovni burg ili njegove ruševine. 2. Mjesto gdje je nekada bio burg, po tome česti toponimi.