Povijest - Dvorac Lovrečina Grad




    Lovrečina je danas dvorac koji se nalazi pokraj rječice Velike, četiri kilometra sjeveroistočno od Vrbovca. Sjedište je gospoštije od 13. st., a kao utvrda se spominje od 16. st. Do 15. st. vlastelinstvo se nazivalo Gostović ili Gostovec (Gostoyg), a poslije prevladava naziv Lovrečina, prema obližnjoj župnoj crkvi Sv. Lovre. Kroz taj je predio prolazila tzv. Kolomanova cesta, podignuta u vrijeme prvoga hrvatskog vladara iz dinastije Arpadovića, koja je spajala Koprivnicu i Križevce preko Zagreba s Jadranskim morem.

    Tijekom vremena posjed je mijenjao mnoge vlasnike, a najstariji je poznati bio Abraham, sin križevačkog župana Bartola, kojemu ga je 1268. darovao Bela IV. Poslije su se mijenjali razni gospodari, a Nikola Ludbreški je 1338. postao vlasnikom cjelokupnog posjeda, baš kao i zagrebačka biskupija koja ga je naslijedila. Potom su posjed dijelili Baranići i Bočkaji, a držala u cijelosti obitelj Gesti (Gezthy) koja ga je založila sa svim ostalim posjedima pa je sve pripalo obitelji Orehoci (Orehoczy) koji su posjed i utvrdu posjedovali do 1726. Potom su vlasnici Draškovićevi i onda Patačići te plemići Kiš. Ono što se poslije događalo s dvorcem, koji je obitelj Kiš obnovila nakon što je utvrda popaljena u seljačkom ustanku, teško bi bilo i pratiti. Tek od 1909. u vlasništvu je Družbe sestara milosrdnica.

    Sadašnji dvorac u sebi ima dijelove renesansnog kaštela koji se u izvorima spominje od 1540. kao sastavni dio protuturskih utvrda. Nakon obnove je od utvrde u obliku slova L napravljen četverokrilni dvorac s unutrašnjim dvorištem. No s vremenom je srušeno zapadno i sjeverno krilo te obavljene mnoge preinake i rekonstrukcije pa je danas dvorac izgubio sve svoje negdašnje odlike i podsjeća na francuske i zapadnoeuropske dvorce, a taj su mu izgled vjerojatno podarili francuski arhitekti. No dvorac je i poslije mijenjan, a najviše 1924. kada je glavnom pročelju dodano novo krovište.


    kaštel (latinski), antičko rimska utvrda ili manji utvrđeni vojni tabor, poglavito uz linije obrambenog limesa. U srednjem vijeku samostalna utvrda ili pojedini objekt (kula) u nekome utvrđenom kompleksu. Često označava i grad (burg) ili naselje podignuto uz grad odnosno neki drugi utvrđeni objekt. Kaštele su u vojno-obrambene svrhe podizale plemićke obitelji, crkvene ustanove i državna vlast. U hrvatskim krajevima kašteli u doba turskog osvajanja gube prvotno feudalno obilježje i uklapaju se u pogranični vojno-obrambeni sustav.