Povijest - Arboretum Lisičine




    Arboretum Lisičine nalazi se u istoimenom selu u općini Voćin na obroncima Papuka. Početak stvaranja Arboretuma seže u 1963 godinu. Arboretum se prostire na oko 40 hektara.

    Prije Domovinskog rata s oko 2.500 različitih vrsta drveća i grmlja iz gotovo cijelog svijeta Arboretum Lisičine bio je jedan od najznačajnijih Arboretuma u jugoistočnom dijelu Europe.

    Za vrijeme Domovinskog rata selo i Arboretum pretrpjeli su znatna oštećenja. Još i danas selo je nenaseljeno, većina kuća porušena isto kao i vidikovac na samom Arboretumu.

    Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Virovitičko-podravske županije pokrenula je aktivnosti za zaštitu Arboretuma i uvođenje u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Rebublike Hrvatske. Aktivnosti su u tijeku i provode se uz suglasnost Hrvatskih šuma, Podružnica Našice koje i gospodare Arboretumom Lisičine. Trenutno Arboretum ima 500 taksona od prvotnih 2500.

    Predviđeno je da se Arboretum razvija pod nadzorom stručnjaka Šumarskog fakulteta te da se financira isprva kao objekt s posebnom namjenom sredstvima šumarstva, a kasnije samostalno sredstvima vlastite rasadničke proizvodnje i naplatom ulaznica te iskorištavanjem okolnog zaštitnog pojasa šuma, a tek manjim dijelom sredstvima Hrvatskih šuma.

    Namjena Arboretuma je da se na jednoj određenoj površini uzgajaju domaće i strane vrste drveća i grmlja koje će služiti za poduku učenicima, studentima i građanstvu, za izučavanje bioloških karakteristika i fenološka opažanje, očuvanje brojnosti genoma tj. bogatstva biološke raznolikosti te za skupljanje, distribuciju i razmjenu sjemenskog i drugog biljnog materijala.


    Arboretum će kao zaštićena prirodna vrijednost zasigurno više nego značajno obogatiti turističku ponudu Virovitičko-podravske županije.


    dvorac , neutvrđeni reprezentativni stambeni objekt građen najčešće izvan gradova i namijenjen povremenom, ladanjskom boravku vlasnika; do XVI. st. ima obrambeni karakter. Takav tip objekta grade pripadnici vladajućeg sloja od antike (villa rustica) preko razdoblja feudalizma do kraja XIX. st. Dvorac se redovito nalazi na istaknutim točkama posjeda, unutar vrta, parka s paviljonima, glorijetama, ukrasnim fontanama, skulpturama; njemu pripadaju i gospodarske zgrade, obično sa stajama za konje, što sve zajedno tvori jedinstvenu građevnu i estetsku cjelinu. Dvorac se kao raskošan arhitektonski tip objekta javio u doba renesanse, a naročito urešene i dimenzijama velike oblike dobiva u razdoblju baroka. Reprezentativna namjena uvjetuje vanjski izgled i unutarnji prostorni raspored (dekorativno raščlanjena pročelja, impozantna stubišta, svečane dvorane s ogledalima i drugim ukrasima, bogato dekorirane galerije, a neki dvorci imaju čak i kazališta, kupelji i dr.) Poznati su renesansni dvorci u Francuskoj (u dolini rijeke Loire), Njemačkoj (Nymphenburg, Sanssousi), Austriji (Schönbrunn), Engleskoj (Osterley, Glamis), Italiji (Belvedere u Frascatiju, Villa Rotonda), a u Hrvatskoj dvorci u Hrvatskom zagorju, sjevernoj Hrvatskoj, renesansni ljetnikovci na području Dubrovačke Republike i stancije u Istri.