Povijest - Arboretum Lisičine




    Arboretum Lisičine nalazi se u istoimenom selu u općini Voćin na obroncima Papuka. Početak stvaranja Arboretuma seže u 1963 godinu. Arboretum se prostire na oko 40 hektara.

    Prije Domovinskog rata s oko 2.500 različitih vrsta drveća i grmlja iz gotovo cijelog svijeta Arboretum Lisičine bio je jedan od najznačajnijih Arboretuma u jugoistočnom dijelu Europe.

    Za vrijeme Domovinskog rata selo i Arboretum pretrpjeli su znatna oštećenja. Još i danas selo je nenaseljeno, većina kuća porušena isto kao i vidikovac na samom Arboretumu.

    Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Virovitičko-podravske županije pokrenula je aktivnosti za zaštitu Arboretuma i uvođenje u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Rebublike Hrvatske. Aktivnosti su u tijeku i provode se uz suglasnost Hrvatskih šuma, Podružnica Našice koje i gospodare Arboretumom Lisičine. Trenutno Arboretum ima 500 taksona od prvotnih 2500.

    Predviđeno je da se Arboretum razvija pod nadzorom stručnjaka Šumarskog fakulteta te da se financira isprva kao objekt s posebnom namjenom sredstvima šumarstva, a kasnije samostalno sredstvima vlastite rasadničke proizvodnje i naplatom ulaznica te iskorištavanjem okolnog zaštitnog pojasa šuma, a tek manjim dijelom sredstvima Hrvatskih šuma.

    Namjena Arboretuma je da se na jednoj određenoj površini uzgajaju domaće i strane vrste drveća i grmlja koje će služiti za poduku učenicima, studentima i građanstvu, za izučavanje bioloških karakteristika i fenološka opažanje, očuvanje brojnosti genoma tj. bogatstva biološke raznolikosti te za skupljanje, distribuciju i razmjenu sjemenskog i drugog biljnog materijala.


    Arboretum će kao zaštićena prirodna vrijednost zasigurno više nego značajno obogatiti turističku ponudu Virovitičko-podravske županije.


    utvrda ili tvrđava , obrambeni objekt u kojem je smještena vojna posada radi nadzora nekoga šireg prostora ili sklanjanja stanovništva u slučaju neprijateljskog napada; isto što i fortifikacija. Isprva su utvrde građene od kolja (palisade), pruća i zemlje, ali gdje je bilo pogodno i od kamena (gradine). Poslije se grade veliki bedemi koji okružuju i goleme gradove (najveći su Babilon i kineski Xi’an), pa se pojam utvrde vezuje samo uz dodatno utvrđena i opremljena mjesta na tim zidinama. Obično građene na dominantnom položaju, također i kao mjesto stanovanja feudalca i njegove pratnje, postupno i kao središte sudbene vlasti, s okolnim obrtničkim i poljoprivrednim aktivnostima, utvrde se često šire u više prstenova zahvaćajući nova predgrađa, te se iz takvih utvrda razvija i većina današnjih povijesnih gradova.