Povijest - Tvrđava Nehaj




    Tvrđava Nehaj (poznata i pod nazivima Kula Nehaj te Nehajgrad) sagrađena je na brdu Trbušnjak 1558. godine, a gradila ju je Karlovačka krajina, odnosno Dvorsko vijeće (Nadvojvoda) u Grazu pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića te senjskog kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog.

    Podignuta je na mjestu templarskog samostana Sv. Jurja (senjskoga gradskog zaštitnika) s istomenom crkvom, čiji se ostaci i danas vide u prizemlju tvrđave, ali i na mjestu starije utvrde koja se uz tu crkvu spominje u nekim dokumentima iz XIII. stoljeća pod imenom Castelluz. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća smještenih izvan gradskih zidina koje je Lenković dao do kraja porušiti kako se u njima ne bi mogli utaboriti neprijatelji. Njezinom izgradnjom učvršćena je obrana grada Senja i s kopna i mora, a unutar tvrđave bila je smještena stalna uskočka vojna posada.


Karakteristike tvrđave

    Nehajska tvrđava je kockastog oblika, a orijentirana je prema stranama svijeta. Visoka je 18, a široka 23 metra. U nju se ulazilo sa sjeverne strane, kamenim stepenicama preko drvenog mosta kroz uska dvostruka vrata. Vanjski zidovi sagrađeni su od tesanih kamenih blokova, a debeli su od 2 do 3,3 metra.



    U prizemlju tvrđave u samom njezinom središtu nalazi se malo dvorište s cisternom - zdencem, a iznad njega se na zidu nalaze uzidana tri kamena reljefna grba: lijevo grb kapetana Ivana Lenkovića s incijalima HL (Hans Lenkovich) i godinom izgradnje tvrđave, u sredini grb gradačkog (austrijskog) nadvojvode Ferdinanda I. (tadašnjeg gospodara Senja), te desno grb senjskog kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog, nasljednika Ivana Lenkovića. Osim njih, na tvrđavi Nehaj nalazi se još nekoliko kamenih grbova senjskih plemenitaških obitelji koji su se nekada nalazili na pročeljima njihovih obiteljskih kuća. S desne strane prizemlja nalazilo se ognjište, a uokolo prostorije za vojnike i oružje. Posada od 100 vojnika bila je dovoljna da odbije napadače te je opsjednutom gradu Senju pružala odgovarajuću pomoć.

    Prvi kat služio je za smještaj časnika i zapovjednika, a na drugom je bila smještena topovska baterija s 11 teških topova i oko stotinu puškarnica. Prema vrhu se zidine sužavaju te završavaju kruništem u kojemu su četiri ugaone kule osmatračnice, te peta koja je služila i kao zahod. Odatle su budne straže promatrale prilaze Senju s kopna i mora, te primale dimne i svjetlosne signale od svojih suradnika s otoka i obale.


    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.