Povijest - Špilja Vindija



    Špilja Vindija svjetski glas stekla je po čuvenim ostacima neandertalaca.

    Nastanjenost špilje Vindija seže duboko u prošlost, u pleistocensko razdoblje. Njezin stratigrafski profil visok je gotovo 9 metara te svojim ostacima obuhvaća vremenski raspon od glacijala Riss do holocena. Iz razdoblja pleistocena posebno prevladavaju ostaci faune, poput kostiju špiljskog medvjeda, što ukazuje na to da je špilja u to doba bila više brlog nego stanište čovjeka. Špilja Vindija je u prošlosti bila ugodno stanište: njezine dimenzije od 50 m dužine, 28 m širine a ponegdje čak 20 m visine, činile su je idealnim prostorom za življenje.


    U špilji je ustanovljena musterijanska kultura (srednji paleolitik), nadalje, olševijen, orijnjasijen, epigravetijen (mlađi paleolitik), te ostaci keramike iz više prapovijesnih razdoblja i antike. Međutim, špilja Vindija je svjetski glas stekla po čuvenim ostacima neandertalaca. Istraživanjem ostataka neandertalske donje čeljusti i parijetalne kosti pronađenih u Vindiji dobiveni su iznenađujući rezultati. Naime, metodom datiranja radioaktivnim ugljikom s akceleratorom, utvrđena je starost od 29.000 godina prije sadašnjosti, što upućuje na polagani proces izumiranja neandertalaca koji je trajao puno duže nego što se mislilo, te dokazuje da su neandertalci nekoliko tisuća godina živjeli usporedno s homo sapiensom.

    Recentnim paleo-antropološkim analizama ostataka utvrđeni su moderniji oblici kostiju što navodi znanstvenike na problematiziranje križanja kasnijih neandertalaca i anatomski modernijih pridošlica. Uz mitohondrijske sekvence znanstvenici su uspješno izolirali DNA iz jezgre, što je do sada prva uspješna izolacija tog dijela DNA neandertalaca uopće. Ovo je veoma važno istraživanje i ide u prilog tezi o miješanju neandertalaca i homo sapiensa. Sve navedeno smješta špilju Vindiju u sami vrh svjetske znanstvene i kulturne baštine.


    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.