Povijest - Dvorac Severin na Kupi



    Na visokoj litici iznad desne obale Kupe smješten je stari dvorac Zrinskih i Frankopana. Ne zna se kada je sagrađen, a prvi put se spominje 1558.. Do 1577. godine vlasnik mu je bio hrvatski plemić Stjepan Frankopan Ozaljski, kada nakratko vlasnici postaju sestra i brat, plemići Katarina i Nikola Šubić Zrinski. 1580. g. knezovi Zrinski prepuštaju Severin knezu Gašparu Frankopanu Tržačkom, a njega naslijeđuje Vuk Krsto Frankopan. U posjedu Frakopana ostaje sve do sloma Zrinsko-Frankopanske urote 1671. g., nakon čega je opljačkano cijelo vlastelinstvo.

    Nakon propasti Zrinsko-Frankopanske pobune Severin je prvo potpao pod ugarsku pa zatim austrijsku vlast. 1682. godine car Leopold I Habzburški dodjelio ga je grofu Ivanu Franji Oršiću, dok je manji dio imanja pripao Janku Herendiću. Obitelj Oršić je dvorac 1803. g. preuredila čime je Severin dobio današnji izgled. Poslije Oršića dvorac 1823. kupuje istaknuti plemić i karlovački veletrgovac Amroz Vranyczany Dobrinović, u čijem posjedu ostaje sve do 1891. godine. U to doba grad je stjecište brojnih hrvatskih domoljuba i književnika. Po izgradnji Lujzinske ceste kroz Severin 1808. godine, tu je bilo i sjedište mitnice za taj dio ove važne prometnice.

    Nakon Vranyczanija dvorac kupoprodajnim ugovorima učestalo mijenja vlasnike. Od Vranyczanya ga kupuje Hinko pl. Francisci, od njega barun Künel, a od njega Herman pl. Neuberger, koji je 1900. ponovno obnovio grad. Njegova udovica Sara prodala ga je uoči 1. svjetskog rata poduzeću "Dobra d.d. za industriju drva" iz Zagreba, a ono naposljetku veleindustrijalcu Vladimiru Arku. U posjedu obitelji Arko Severin je bio do 2. svjetskog rata, a nakon rata su ga vlasti Jugoslavije nacionalizirale. Potom je uslijedila djelomična obnova dvorca od strane Šumarije Vrbovsko tijekom 1958. i 1959. godine, nakon čega su naredna dva desetljeća dva krila dvorca (sjeverno i istočno) služila kao mali hotel. Danas je Severin prilično zapušten i čeka svoju daljnju sudbinu.


    utvrda ili tvrđava , obrambeni objekt u kojem je smještena vojna posada radi nadzora nekoga šireg prostora ili sklanjanja stanovništva u slučaju neprijateljskog napada; isto što i fortifikacija. Isprva su utvrde građene od kolja (palisade), pruća i zemlje, ali gdje je bilo pogodno i od kamena (gradine). Poslije se grade veliki bedemi koji okružuju i goleme gradove (najveći su Babilon i kineski Xi’an), pa se pojam utvrde vezuje samo uz dodatno utvrđena i opremljena mjesta na tim zidinama. Obično građene na dominantnom položaju, također i kao mjesto stanovanja feudalca i njegove pratnje, postupno i kao središte sudbene vlasti, s okolnim obrtničkim i poljoprivrednim aktivnostima, utvrde se često šire u više prstenova zahvaćajući nova predgrađa, te se iz takvih utvrda razvija i većina današnjih povijesnih gradova.