Povijest - Dvorac Severin na Kupi



    Na visokoj litici iznad desne obale Kupe smješten je stari dvorac Zrinskih i Frankopana. Ne zna se kada je sagrađen, a prvi put se spominje 1558.. Do 1577. godine vlasnik mu je bio hrvatski plemić Stjepan Frankopan Ozaljski, kada nakratko vlasnici postaju sestra i brat, plemići Katarina i Nikola Šubić Zrinski. 1580. g. knezovi Zrinski prepuštaju Severin knezu Gašparu Frankopanu Tržačkom, a njega naslijeđuje Vuk Krsto Frankopan. U posjedu Frakopana ostaje sve do sloma Zrinsko-Frankopanske urote 1671. g., nakon čega je opljačkano cijelo vlastelinstvo.

    Nakon propasti Zrinsko-Frankopanske pobune Severin je prvo potpao pod ugarsku pa zatim austrijsku vlast. 1682. godine car Leopold I Habzburški dodjelio ga je grofu Ivanu Franji Oršiću, dok je manji dio imanja pripao Janku Herendiću. Obitelj Oršić je dvorac 1803. g. preuredila čime je Severin dobio današnji izgled. Poslije Oršića dvorac 1823. kupuje istaknuti plemić i karlovački veletrgovac Amroz Vranyczany Dobrinović, u čijem posjedu ostaje sve do 1891. godine. U to doba grad je stjecište brojnih hrvatskih domoljuba i književnika. Po izgradnji Lujzinske ceste kroz Severin 1808. godine, tu je bilo i sjedište mitnice za taj dio ove važne prometnice.

    Nakon Vranyczanija dvorac kupoprodajnim ugovorima učestalo mijenja vlasnike. Od Vranyczanya ga kupuje Hinko pl. Francisci, od njega barun Künel, a od njega Herman pl. Neuberger, koji je 1900. ponovno obnovio grad. Njegova udovica Sara prodala ga je uoči 1. svjetskog rata poduzeću "Dobra d.d. za industriju drva" iz Zagreba, a ono naposljetku veleindustrijalcu Vladimiru Arku. U posjedu obitelji Arko Severin je bio do 2. svjetskog rata, a nakon rata su ga vlasti Jugoslavije nacionalizirale. Potom je uslijedila djelomična obnova dvorca od strane Šumarije Vrbovsko tijekom 1958. i 1959. godine, nakon čega su naredna dva desetljeća dva krila dvorca (sjeverno i istočno) služila kao mali hotel. Danas je Severin prilično zapušten i čeka svoju daljnju sudbinu.


    jama , duboka, pretežno vertikalna ili strma, prirodna šupljina u otopivim stijenama (vapnenac, dolomit). Nastaje i razvija se od dubokih pukotina uz pojačanu koroziju i mehaničko razaranje vode koja ponire u dubinu krša. U dnu jama mogu se javiti stalni ili povremeni vodeni tokovi. Najdublja svjetska jama je Voronja (također Krubene) u Gruziji, duboka 1830 m (prema novim mjerenjim više od 2000 m). Najdublje hrvatske jame: sustav Lukina jama–Trojama (Hajdučki kukovi, Sjev. Velebit), duboka 1392 m (13. na svijetu) i Slovačka jama (Mali kuk, Sjev. Velebit), duboka 1320 m (18. na svijetu).