Povijest - Dvorac Severin na Kupi



    Na visokoj litici iznad desne obale Kupe smješten je stari dvorac Zrinskih i Frankopana. Ne zna se kada je sagrađen, a prvi put se spominje 1558.. Do 1577. godine vlasnik mu je bio hrvatski plemić Stjepan Frankopan Ozaljski, kada nakratko vlasnici postaju sestra i brat, plemići Katarina i Nikola Šubić Zrinski. 1580. g. knezovi Zrinski prepuštaju Severin knezu Gašparu Frankopanu Tržačkom, a njega naslijeđuje Vuk Krsto Frankopan. U posjedu Frakopana ostaje sve do sloma Zrinsko-Frankopanske urote 1671. g., nakon čega je opljačkano cijelo vlastelinstvo.

    Nakon propasti Zrinsko-Frankopanske pobune Severin je prvo potpao pod ugarsku pa zatim austrijsku vlast. 1682. godine car Leopold I Habzburški dodjelio ga je grofu Ivanu Franji Oršiću, dok je manji dio imanja pripao Janku Herendiću. Obitelj Oršić je dvorac 1803. g. preuredila čime je Severin dobio današnji izgled. Poslije Oršića dvorac 1823. kupuje istaknuti plemić i karlovački veletrgovac Amroz Vranyczany Dobrinović, u čijem posjedu ostaje sve do 1891. godine. U to doba grad je stjecište brojnih hrvatskih domoljuba i književnika. Po izgradnji Lujzinske ceste kroz Severin 1808. godine, tu je bilo i sjedište mitnice za taj dio ove važne prometnice.

    Nakon Vranyczanija dvorac kupoprodajnim ugovorima učestalo mijenja vlasnike. Od Vranyczanya ga kupuje Hinko pl. Francisci, od njega barun Künel, a od njega Herman pl. Neuberger, koji je 1900. ponovno obnovio grad. Njegova udovica Sara prodala ga je uoči 1. svjetskog rata poduzeću "Dobra d.d. za industriju drva" iz Zagreba, a ono naposljetku veleindustrijalcu Vladimiru Arku. U posjedu obitelji Arko Severin je bio do 2. svjetskog rata, a nakon rata su ga vlasti Jugoslavije nacionalizirale. Potom je uslijedila djelomična obnova dvorca od strane Šumarije Vrbovsko tijekom 1958. i 1959. godine, nakon čega su naredna dva desetljeća dva krila dvorca (sjeverno i istočno) služila kao mali hotel. Danas je Severin prilično zapušten i čeka svoju daljnju sudbinu.


    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.