Povijest - Kaštel Trsat



    Nad strmim kanjonom Rječine, nedaleko njezina ušća u more, na uskom zaravanku 135m visokog brda, nalazi se utvrđeni grad Trsat. Općina i utvrda Trsat prvi se put spominju 1288. godine u Vinodolskom zakoniku, najstarijem pravnom spomeniku na hrvatskom jeziku. Kao graničarska utvrda Trsat je bio u sastavu Vinodola i pripadao moćnoj obitelji Frankopana koji su ga držali sve do 16. stoljeća. Kako su preostali okolni frankopanski gradovi imali poseban sloj privilegiranih stanovnika, nazvanih knapima, vjerojatno su oni postojali i na Trsatu. Knapi su bili podanici oslobođeni nekih kmetskih dužnosti, ali su imali obvezu čuvati kaštel i održavati javni red. No kasnije im se izgubio svaki trag, posebno jer je Trsat pao pod odlučujući utjecaj Habsburgovaca te se time odvojio od ostalog Vinodola.

    Pod izravni njemački feudalni utjecaj Trsat je došao krajem 14. stoljeća kada je njegove prihode (zajedno s prihodima Bakra i Bribira) knez Ivan V. založio u korist nećakinje Elizabete, kao miraz u povodu vjenčanja za celjskoga grofa Fridricha. Nakon Elizabetine smrti 1422., vlast nad Trsatom preuzima Nikola IV., što je posljednji put da je golemi posjed Frankopana združen zajedničkom upravom. Nakon njegove smrti 1432. Trsat je čas u vlasti Frankopana čas u vlasti njemačkog cara Fridricha III., a kratkotrajno je 1508. i u vlasti Mlečana koji su tada zauzeli i Rijeku i spalili je do temelja. Frankopani definitivno gube Trsat 1529. kada ga preuzimaju Habsburgovci. 1563. Trsat se spominje kao carski grad u posjedu generala Ivana Lenkovića, a godine 1582. nadvojvoda Karlo založio ga je senjskom kapetanu Gašparu Raabu. On je glavni ulaz preselio s istočne na zapadnu stranu, te izgradio nova vrata materijalom iz dopola srušene tzv. “rimske kule” (naime, za najveću, okruglu kulu u gradini, franjevački historičar F. Glavinić tvrdio je da su je izgradili Rimljani za obranu klanca nad Rječinom). Turci su još jednom provalili u blizini Trsata 1601., ali su bili suzbijeni i otjerani do modruških gora. Te godine, još je jedan Nikola Frankopan kratkotrajno vladao Trsatom, ali mu je isti oduzet zbog važnosti utvrde za obranu hrvatske Krajine.

    Kasnije su se nad Trsatom smjenjivali razni upravljači koji su najčešće bili i riječki kapetani. Za tih je upravitelja grad potpuno zapušten pa je početkom 19. stoljeća došao pod upravu grada Bakra. Tada ga kupuje feldmaršal Laval Nugent, koji posve srušeni kaštel temeljito preuređuje, međutim, u toj dvojbenoj restauraciji Trsat je izgubio gotovo sva obilježja srednjovjekovnoga grada utvrde. Naime, projekt obnove Kaštela povjerio je venecijanskom kiparu Giacomu Paronuzziu, koji je u duhu evropskog bidermajera i romantike dodao ulaznoj kuli neogotičke prozore i ukrasne detalje, “rimsku kulu” okrunio gibelinskim grudobranima (kakve nikada nije imala), a u sredini Kaštela izgradio mauzolej s dorskim stupovima u stilu rimskog hrama. Budući da se grof Laval Nugent iskazao velikim junaštvom u borbi protiv Napoleona 1814. godine, na arhitrav svog upokojišta postavio je natpis “Mir junaka”.

    Sve je to još dodatno ukrašeno skulpturama, od kojih je posebno dojmljiv Fernkornov Zmaj/Bazilisk koji i danas tamo stoji. Laval Nugent vjerojatno je bio uvjeren da je Trsat smješten na mjestu nekadašnje rimske utvrde pa mu je samo pokušavao vratiti pretpostavljeni izgled. No kako je Trsat više od tisućljeća mlađi, pokušaj je ispao prilično nezgrapan. Usprkos neobičnom izgledu, Trsatska gradina ipak pripada uređenijim i održavanijim hrvatskim utvrdama.

    U vlasništvu obitelji Nugent utvrda je ostala do 1941. kada smrću Ane Nugent izumire njezina hrvatska grana. Od 1945. godine Trsat se zajedno sa Sušakom, naseljem nastalim ispod njega u 19. stoljeću, sjedinjuje s gradom Rijekom koje je danas sastavni dio. Danas je Trsatska gradina jedna od najposjećenijih kulturno-turističkih znamenitosti u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, a unutar njenih zidina obnovljena je i tradicija proglašavanja kapetana Grada Trsata.



    arboretum (latinski: arbor drvo), samostalan prostor ili dio botaničkog vrta u kojem se uzgajaju drveća i grmlje u znanstvene, nastavne, dekorativne i uzgojne svrhe. U nas su najpoznatiji arboretum u Trstenom kraj Dubrovnika (početkom XVI. stoljeća) i Opeki kraj Vinice (iz XVIII. stoljeća).