Povijest - Arboretum Opeka


    Nakon ratova s Turcima, za vrijeme feudalizma u Hrvatskoj i prvim tragovima kapitalizma počela je u Hrvatskoj gradnja dvorova s vrtovima prema stranim uzorima, ali skromnijih razmjera. Kako je tada u Europi vladao stil engleskih parkova, tako su i naši prvi parkovi stvoreni po njihovom uzoru uključujući i park Arboretum Opeku.

    1674. godina je prva zabilježena godina i u to vrijeme dvorac je bio u vlasništvu grofova Keglevića koji se prvi spominju kao vlasnici na natpisu na ulazu u dvorac. Međutim, u to vrijeme nema još govora o bilo kakvoj planskoj sadnji parka. Nakon Keglevića dvorac i okolna zemljišta bili su u posjedu grofova obitelji Nadasdy, a kasnije su ih naslijedili grofovi Draškovići, koji su živjeli jednom svojom lozom u Zelendvoru, dok im je na današnjem mjestu arboretuma bila obična ciglana. Otuda i naziv arboretuma Opeka. Međutim, sve se više postepeno Draškovići sele iz Zelendvora u Opeku, gdje nastaje i primitivna industrija, a dvorac se popravlja i preuređuje za stanovanje vlastele. Tada počinje i pravo nastajanje parka, odnosno današnjeg arboretuma Opeka. Tako početkom devetnaestoga stoljeća počinje prvo smišljeno plansko oblikovanje parka. Posljednji Drašković u Opeki i Zelendvoru bio je Franjo Drašković, koji je umro 1857. godine. Nekoliko godina prije svoje smrti, 1852. godine udao je svoju kćer za grofa Marka Bombellesa člana stare francuske velikaške obitelji, koji se nalazio na austrijskom carskom dvoru.

    Tako su Draškovići preko Bombellesa bili direktno povezani s carskom austrijskom krunom i tako su bili obvezni na reprezentativni život, pa je na taj način dvorac Opeka, a uz njega i park Opeka dobivao sve više na značenju i vrijednosti.

    1860. godine službeno počinje formiranje parka prema engleskim uzorima i dopremanje egzotičnog drveća, iako je bilo i prije zasađenih primjeraka, koji su danas stari preko 200 godina.

    Za uređenje i popunjavanje arboretuma najzaslužniji je Marko Bombelles mlađi, sin starijeg Marka Bombellesa, jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj koji je ujedno imao i prvi automobil u Hrvatskoj. U njegovo vrijeme, 1884. godine park je dobio svoj konačni i sadašnji izgled. Od 1902. i 1910. godine je ponovno povećan većim brojem novih vrsta.

    Grof Marko Bombelles je mnogo putovao po čitavom svijetu i po Europi, pa je tako u međusobnom natjecanju s ostalom vlastelom morao po uzoru na druge dvorove okružiti i svoj dvorac što ljepšim parkom sa što više egzotičnih primjeraka. Većinu je primjeraka dobio na poklon ili zamjenjivanjem, naročito od grofa Silva Taroucae, vlasnika jednog od najvrednijih svjetskih arboretuma u Moravskoj, a pojedine primjerke je kupovao već u potpuno razvijenom stanju i presađivao ih u svoj park. Tako je nastao danas jedan od najbogatijih parkova ne samo u Europi, već i u čitavom svijetu. Obje žene Marka Bombellesa su također revno radile na uređenju parka i nabavljanju novih materijala za sadnju.

    Za vrijeme II. svjetskog rata i neposredno poslije rata uspjelo se sačuvati Arboretum Opeku gotovo netaknutim. Iako se nije nabavljalo mnogo novih primjeraka, nije ni upropašten ni jedan važniji dio arboretuma.

    Vlasnici arboretuma su se mijenjali, pa je tako odgovorni upravni organ bila najprije Rajonska uprava, pa zatim Ekonomija Predsjedništva vlade NRH, šumarija Varaždin i napokon danas njime upravlja Poljoprivredna i veterinarska škola koja se i po njemu zove "Arboretum Opeka".

    Dvorac Opeka sagrađen je u baroknom stilu i nalazi se usred arboretuma. Međutim, dvorac je toliko puta pregrađivan i nadograđivan da je izgubio svaku povijesnu i arhitektonsku vrijednost. 1856. godine Marko Bombelles je renovirao dvorac i dodao po svom ukusu pseudogotski teutonski izgled. Prema vidljivom natpisu na pročelju dvorca spomenuto je renoviranje 1910. godine, dvije godine prije smrti Marka Bombellesa mlađeg.

    Poslije Drugog svjetskog rata dvorac je imao razne namjene, da bi pedesetih godina u njemu bila otvorena Vrtlarska škola. Izgradnjom nove školske zgrade nasuprot parka dvorac služi kao učenički dom. Početkom sedamdesetih godina dvorac biva napušten, zatvoren i prepušten zubu vremena. Nakon toga na održavanju se ne radi gotovo ništa do 1989. godine, kada umjesto da se popravi oštećeno krovište, ono se skida i ostavljaju se goli zidovi daljnjem propadanju i urušavanju.

    1947. godine perivoj oko dvorca je proglašen zaštićenom prirodnom rijetkošću, a 1961. godine spomenikom vrtne arhitekture – arboretumom.


    markacija (francunski), označivanje, obilježavanje planinarskih putova. Najčešća je tzv. Knafeljčeva markacija – crveni krug s bijelom točkom u sredini. Obilježavaju se obično stabla ili stabilno kamenje, po mogućnosti u visini očiju; markirati (od francuskog), obilježiti.