Povijest - Stari grad Dubovac


    Stari grad Dubovac smješten je na umjetnom humku unutar pobrežja povrh današnjeg Karlovca. Ime grada svjedoči da je u davnini predio bio obrastao dubovom (hrastovom) šumom. Arheološka istraživanja pokazuju da je ovdje hrvatsko srednjovjekovlje u osnovi naslijedilo raspored rimske antike. Još stariji, prapovijesni sloj seže 4 metra duboko. Vrlo blizu nalaze se ostaci prve dubovačke župne crkve, posvećene sv. Mihovilu, a na padini pod ulazom u grad nalazio se čardak.

    Blaga padina povrh Kupe naseljava se u razdoblju od 10. do 13. stoljeća u okrilju slobodne plemenske zajednice, a potom prevlasti kneževa Babonića. Tek 1339. godina bilježi naselje u povijesnim crkvenim spisima, kad ono dobiva svojeg posebnog župnika; jasno je pak da je tome prethodio razvoj koji je uz utvrdu dao i crkvenu građevinu.

    Pri kraju 14. stoljeća Dubovac je u posjedu plemićke obitelji Sudar, a u 15. stoljeću posjednici su plemići Ćupori Moslavački, plemići Blagajski i drugi. Ubrzo nakon 1442. vlasnik je ban Stjepan Frankopan; obitelj krčkih knezova nasljeđuje Dubovac otprilike do povijesnog braka Katarine Frankopan i Nikole Zrinskog. Već 1550. Katarinin brat Stjepan Ozaljski darovao je stari grad svojim nećacima, kneževima Zrinskim.

    Turski pohod na Hrvatsku usmjerio je svoje napade i na Dubovac, osobito 1511., 1522. i 1540., uz teška pustošenja naselja, ali je kameno zdanje uspjelo odoljeti. Posljednji napad zbio se na Veliki petak 1578. godine uoči izgradnje Karlovca, grada-tvrđave.

    1579. godine Dubovac je kupljen za potrebe krajiškog graditeljskog povjerenstva i vojnog zapovjedništva buduće karlovačke tvrđave. Po njenoj izgradnji, stari grad je služio službujućim vojnim zapovjednicima za udobnije i sigurnije stanovanje, a oni su pripadajuće vlastelinstvo i općinstvo nastojali što više iskoristiti i podrediti karlovačkoj upravi. Gradina se slabo održavala. Oko polovice 18. st. Dubovac je pretvoren u obično vojno skladište, nakon što su se zapovjednici preselili u nove karlovačke vojne zgrade.

    Za Francuske okupacije, 1809.-1813., general Vienney uređuje Dubovac u stambene svrhe, zamislivši gradinu kao ladanjski vidikovac, okupljalište vojnih i građanskih odličnika. 1837. godine kupio ga je Laval Nugent, austrijski general koji je zaslugama u ratu protiv Francuza stekao izuzetan utjecaj i posjede. Dubovac je vidio kao romantičnu rezidenciju, no ne zadugo; više je pažnje posvećeno obližnjem Bosiljevu, a Dubovac je prodan tvorničaru Rudolfu Leonu.

    Duh građanske, "preporodne" Hrvatske prigrlio je stari Dubovac kao omiljeno izletište. 1896. godine grad Karlovac je otkupio gradinu, namjeravajući je urediti. Projekt se, u nestalnim i zaraćenim okolnostima, razvijao vrlo sporo. 1938. godine o Gradu skrbi planinarsko društvo "Dubovac", a učinjena su i potrebna istraživanja te nacrtan projekt obnove.

    Tek je u razdoblju od 1952. do 1961., pod nadzorom Konzervatorskog zavoda Hrvatske, karlovački Odbor za uređenje gradine Dubovac priveo obnovu kraju. 1965. godine uprava i korištenje Dubovca povjereni su Gradskom muzeju Karlovac.


    markacija (francunski), označivanje, obilježavanje planinarskih putova. Najčešća je tzv. Knafeljčeva markacija – crveni krug s bijelom točkom u sredini. Obilježavaju se obično stabla ili stabilno kamenje, po mogućnosti u visini očiju; markirati (od francuskog), obilježiti.