Povijest - Tvrđava sv.Mihovil



    Tvrđava sv.Mihovila je izfrađena na brdu iznad Šibenika vjerojatno u 10.stoljeću. Na tom brdu je u srednjem vijeku bila crkvica sv.Mihovila po kojoj je dobila ime. Brdo na kom je sagrađena je bilo utvrđena točka u prapovijesti i u ranom srednjem vijeku o čemu svjedoče arheološki nalazi. Na današnjim ostatcima tvrđave vidljivo je da je tvrđava kroz razna povijesna razdoblja povećavala svoj obim i mijenjala obrambene karakteristike zavisno o razvoju ratne tehnike. Najstariji sačuvani dijelovi tvrđave su iz 13.stolječa (dvije kvadratne kule na istočnom zidu tvrđave i dio zida između njih.

    Početkom 15.stolječa tvrđava se direktno povezuje s morem kroz "dvostruke bedeme". Tridesetih godina 15.stolječa zidovi tvrđave se povisuju i dobivaju novo krunište (sjeverni zid). U 16.stolječu na sjevernom zidu tvrđave gradi se poligonalna kula.

    Položaj na vrhu teško pristupačnog brda na kome je izgrađena te njenivisoki i čvrsti zidovi i kule bili su zalog obrane Šibenika u vrlo nesigurnim vremenima kada su na Šibenik napadali razni osvajači (Venecija, Turci). Tvrđava je bila najistaknutiji dio obrambenog sustava grada Šibenika kojeg su sa svih strana okruživali obrambeni zidovi i kule.

    Osim gradnje i ojačavanja tvrđava je rušena posebno u eksplozijama barutane (1663. i 1752. godine). Od sredine 19.stoljeća tvrđava je izgubila vojni značaj te je počelo njeno urušavanje.

    U posljednje vrijeme, nakom sustavno izvedenih istražnih radova, perimetralni zidovi tvrđave su djelomično obnovljeni i rekonstruirani.



    dvorac , neutvrđeni reprezentativni stambeni objekt građen najčešće izvan gradova i namijenjen povremenom, ladanjskom boravku vlasnika; do XVI. st. ima obrambeni karakter. Takav tip objekta grade pripadnici vladajućeg sloja od antike (villa rustica) preko razdoblja feudalizma do kraja XIX. st. Dvorac se redovito nalazi na istaknutim točkama posjeda, unutar vrta, parka s paviljonima, glorijetama, ukrasnim fontanama, skulpturama; njemu pripadaju i gospodarske zgrade, obično sa stajama za konje, što sve zajedno tvori jedinstvenu građevnu i estetsku cjelinu. Dvorac se kao raskošan arhitektonski tip objekta javio u doba renesanse, a naročito urešene i dimenzijama velike oblike dobiva u razdoblju baroka. Reprezentativna namjena uvjetuje vanjski izgled i unutarnji prostorni raspored (dekorativno raščlanjena pročelja, impozantna stubišta, svečane dvorane s ogledalima i drugim ukrasima, bogato dekorirane galerije, a neki dvorci imaju čak i kazališta, kupelji i dr.) Poznati su renesansni dvorci u Francuskoj (u dolini rijeke Loire), Njemačkoj (Nymphenburg, Sanssousi), Austriji (Schönbrunn), Engleskoj (Osterley, Glamis), Italiji (Belvedere u Frascatiju, Villa Rotonda), a u Hrvatskoj dvorci u Hrvatskom zagorju, sjevernoj Hrvatskoj, renesansni ljetnikovci na području Dubrovačke Republike i stancije u Istri.