Tvrđava sv.Mihovil
    Slikano 25.08.2011.

Sveti Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Prilazi
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Iliri
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Šibenske tvrđave
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Kralj Petar Krešimir IV
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil
Tvrđava sv.Mihovil

    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.