Zanimljivosti o - Utvrda Kličevica



    Brončani top

    Prilikom uređivanja utvrde Kličevica 1968. godine, unutar kružne kule pronađen je brončani top. Radi se o trocijevnom topu koji je oštećen uslijed ispaljivanja. Prepunjen je barutnim punjenjem što je rezultiralo eksplozijom dijela topa i njegovim oštećenjem što je moglo imati opasne posljedice za posadu koja je posluživala top. Top je izumio Leonardo da Vinci. Ujedno je riječ o jedinom poznatom originalu u cijelome svijetu. Top se smatra revolucionarnim jer ima tri cijevi, a za hlađenje se koristila voda. Top se danas čuva u Zavičajnom muzeju Benkovac.







    Arhitektonski ostatci

    Utvrda ima trapezasti tlocrt, a na sjeveroistočnom uglu nalazi se kula ovalnog tlocrta. Površina utvrde iznosi 370,45 m2. vanjski zidovi utvrde sačuvani su u visini od 8 (zapadni) do 11 metara (istočni), a kula je očuvana u visini od čak 19,5 metara. Glavni ulaz u tvrđavu nalazio se na zapadnom, a bočni na južnom zidu. Najstariji dio utvrde čini pravokutni prostor (P4, P2) na istočnom dijelu.


    Tijekom kasnijih dogradnja, koje u povijesnim izvorima možemo pratiti od 1453. do 1486. godine, na sjeveroistočnom uglu dograđena je ovalna kula pokrivena kupolastim svodom. Kula je poništena sjeverni dio prostorije P4 na kojem su otkrivene tri puškarnice, a koje izgradnjom kule u potpunosti gube svoju finkciju.


    Glavni ulaz u kulu nalazio se u razini drugog kata sa zapadnestrane, kojem se vjerojatno pristupalo drvenim stepenicama. Kula je podijeljena na katove (prizemlje i dva kata) čiji su tragovi sačuvani u vidu utora za grede koje su nosile drvenu konstrukciju.


    Istraživanja utvrde Kličevica provedena su 1990.godine u razdoblju od 12 travnja do 10. lipnja, pod vodstvom tadašnjeg kustosa benkovačkog muzeka. Riječ je o istraživanjima zaštitnog karaktera tijekom kojih je itraženo nekoliko prostoriija unutar utvrde (P1-4), uključujući cisternu za vodu (p1) i dio ovalne kule. Istraživanja je pratila konzervacija zidova utvrde, a sitni arheološki nalazi pohranjeni su u Muzeju u Benkovcu.











    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.