Zanimljivosti o - Crkva Sv.Nikole, Nin



    Crkva sv.Nikole


    Pažnju gostiju, baš kao i mještana, privlači i legenda o krunidbenoj crkvi sv. Nikole, jedinom sačuvanom primjerku romaničke arhitekture, koja se nalazi na brežuljku u krunidbenom polju Prahuljama kod Nina. U ovom najromantičnijem ninskom spomeniku okrunilo se u Ninu sedam kraljeva, kaže predaja, i to po uvijek istom scenariju: okrunjeni vladar dojahao bi u pratnji do crkve sv. Nikole, ondje bi se predstavio narodu te u znak svoje kraljevske vlasti mačem bi zasjekao na sve četiri strane svijeta. Ova je romantična crkvica danas, baš kao što i priliči, cilj mnogih mnogo romantičnijih pohoda.




    Arheološki neotkriven misterij


    Nin je dosta arheološki istraživan, a po karakteristikama pripada među najbogatija arheološka nalazišta u Hrvatskoj. Ipak, njegova je prošlost još slabo poznata. Najbolje je rasvijetljeno razdoblje prapovijesti, zatim rimsko i ranokršćansko razdoblje dok je srednjovjekovno razdoblje Ninske povijesti i dosada istraživano ali slabije prezentirano široj javnosti.


    Tijekom tisućljetne povijesti Nin se nalazio na poprištu ratnih okršaja. U vrijeme turskih ratova nakon prodaje Dalmacije Mlečanima (1409.), Nin dolazi pod vlast Venecije. Tada počinje njegovo propadanje, gospodarski je eksploatiran, no vojno nezbrinut. Grad je više puta stradavao, a jedno od jačih bilo je 1571. god., dok je 28. 4. 1646. god. bio dan smrti slavnog grada kad je potpuno i sustavno razoren.


    Na povijesnom otočiću se tada nalazilo 12 crkava i 3 samostana. Danas su u funkciji 3 crkve. Tri stoljeća gradić se sporo obnavljao, a početkom 21. st. pojačava se društvena briga o ovom dragulju hrvatske povijesti. Jedan od misterija svakako je crkva sv. Nikole (11/12. st.), izgrađena na prapovijesnom humku ispod kojeg se nalaze neistražena Liburnska groblja. Širi prostor Nina i dalje skriva mnoge arheološke tajne koje svakodnevno izranjaju na svijetlost dana.





    Legenda o kraljičinoj plaži


    Prvi hrvatski kralj Tomislav, nakon svečane krunidbe došao je na odmor u Nin. Kraljica je obično prilikom boravka u Ninu odlazila na pješčanu plažu u tihoj laguni gdje se nalazilo ljekovito blato. Po preporuci svojih savjetnica svoju je kožu oblagala tim crnim blatom, koja je nakon nekoliko dana blistala novim sjajem. U čitavoj zemlji kraljica je najviše voljela tu plažu. Kralj koji joj se rijetko pridružio na plaži, jedan je dan ostao s kraljicom čitavo popodne.


    U romantičnom raspoloženju tom prilikom on je izrekao: “Ovo mjesto bit će samo tvoje kada dolazimo u Nin, ovdje želim s tobom provesti bar jedno popodne, ovo je raj na zemlji i ovo je tvoja plaža.“ Kraljičini dvorjani od tada su tu plažu zvali Kraljičina plaža. Svaki put kada je kraljica boravila u Ninu običan puk nije odlazio na tu prekrasnu pješčanu plažu. Taj podatak se do danas prenosio narodnom predajom, a naziv Kraljičina plaža može se pronaći u pisanim izvorima.




    Legenda gospe od Zečeva


    Gotovo 500 godina obilježava se u Ninu Ukazanje Gospe od Zečeva, s tradicijskim hodočašćem dva puta godišnje. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije koja se 1516. godine ukazala pastirici Jeleni Grubišić. S tim je događajem povezano nekoliko legendi. Jedna govori o tome da su Turci napali otočić Zečevo, zapalili crkvu i samostan, ubili redovnike, a Gospin kip bacili u more. Kip je „doplivao“ do Nina, a kad je bio na pola uvale, crkvena zvona su se sama oglasila i nisu prestajala zvoniti. Stanovnici su, čuvši zvona, prekinuli poslove u polju te pošli u crkvu u kojoj su zatekli Gospin lik. Druga legenda kaže kako je Gospin kip doplivao do mula u Ninu, koji se danas naziva Gospin mul, a narod ga je prenio u crkvu. Treća je pak legenda povezana uz mjesto gdje se čuva Gospin lik. Narod ga je, kaže predaja, postavio na glavni oltar crkve sv. Anselma da bi ga drugoga jutra pronašli na oltaru u pokrajnjoj kapeli. Vratili su ga na glavni oltar, organizirali stražu da bi ga sljedećega jutra ponovno pronašli na oltaru kapelice. Vjernici su, poštujući ovo novo mjesto, zaključili: Gospa je sama odabrala!





    Legenda o Ninu


    Zanimljiva je i legenda o postanku imena grada Nina, jednog od najstarijih mediteranskih gradova čak tri tisućljeća duge povijesti. Znanstvenici govore da je tijekom povijesti Nin imao sedam imena: Hemionoi, Ainona, Aenona, Enona, Elona, Nona i Nin. Pjesnik Petar Zoranić Ninjanin u svojem djelu Planine postanak imena tumači znatno jednostavnije: kaže da je asirski kralj Nino osnovao u Dalmaciji grad i zapovijedio da ga nazovu njegovim imenom.



    Legenda o Grguru Ninskom


    Spomenimo na kraju i legendu o biskupu Grguru Ninskom, najpoznatijem od šezdeset ninskih biskupa koji je bio zagovornik i borac za hrvatski jezik, narodno pismo glagoljicu i glagoljaško bogoslužje. Uz njegovo je ime vezano više legendi. Jedna od njih činjenicu da na području od crkve sv. Nikole do mjesta Privlake ne žive zmije otrovnice tumači kletvom nakon što je upravo ondje otrovnica ugrizla konja ninskog biskupa. On je tada prokleo otrovnice i rekao da ubuduće neće tamo živjeti. Ostvarilo se! Druga je legenda vezana uz palac Grgura Ninskog. Dotaknete li ga i u tom trenutku poželite neku želju, ona će se obistiniti. Legenda? Po mnogim vedrim licima gostiju Nina i po od mnogih dodira izlizanom brončanom palcu zaključujemo: istina je!



    utvrda ili tvrđava , obrambeni objekt u kojem je smještena vojna posada radi nadzora nekoga šireg prostora ili sklanjanja stanovništva u slučaju neprijateljskog napada; isto što i fortifikacija. Isprva su utvrde građene od kolja (palisade), pruća i zemlje, ali gdje je bilo pogodno i od kamena (gradine). Poslije se grade veliki bedemi koji okružuju i goleme gradove (najveći su Babilon i kineski Xi’an), pa se pojam utvrde vezuje samo uz dodatno utvrđena i opremljena mjesta na tim zidinama. Obično građene na dominantnom položaju, također i kao mjesto stanovanja feudalca i njegove pratnje, postupno i kao središte sudbene vlasti, s okolnim obrtničkim i poljoprivrednim aktivnostima, utvrde se često šire u više prstenova zahvaćajući nova predgrađa, te se iz takvih utvrda razvija i većina današnjih povijesnih gradova.