Zanimljivosti o - Dvorac Maruševec



    Legenda o Maruševcu


    Legenda kaže da je na prostor današnjeg Maruševca u neka davna vremena došla Čehinja Maruša, sagradila dvor i osnovala obitelj. Tako je nastao Maruševec i dobio ime po svojoj osnivačici.

    Je li Maruša došla tragom mirisa durđica i ostala zarobljena ljepotom ranog Jurjevskog proljeća upravo u vrijeme kad se blagoslivljalo polja ? Da li je ta češka plemkinja zaslužna za izgradnju dvorca Maruševec, kako govori legenda ili ta zasluga pripada vojniku Grgoru koji se na dalekom zadarskom bojištu iskazao svojim junaštvom protiv ratnog pohoda Venecije.

    Pisani dokumenti svjedoče da mu je zahvalnost stigla od samog Ludovika I Anžuvinskog - kralja Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije koji je Grgoru od Maruševaca ( Marjaševaca ) 1351. god. dodijelio plemićki naslov i između ostalih posjeda i zemljište Marjaševac kod crkve Sv.Juraja.

    O Maruši nemamo pisanih tragova. Sve što je ostalo je vjetar pun slatkog mirisa durđica i blistavi sjaj vode obližnjeg jezerceta, uz sanjivo šuštanje lišća stoljetnih lipa i hrastova. Dovoljno da zatvorimo oči i zamislimo negdašnji život.

    I ako postoji legenda o postanku Maruševca, prvi pisani zapis o Maruševcu nastao je davne 1466. godine dodjelom grbovnice kralja Matije Korvina magistru Benediktu, sinu Stjepana Tharnowcza.



    Perivoj


    Uz dvorac u Maruševcu podignut je veliki perivoj. Blago valovit teren na granici podivanečkog krajolika i varaždinske ravnice omogućavao je prekrasne vidike na polja, livade i okolne šume. Današnji perivoj oko dvorca samo je dio nekadašnjeg prostranog engleskog perivoja kakav je bio još prije Drugoga svjetskog rata. Veći je dio perivoja nakon provedene agrarne reforme uništen i pretvoren u livade i oranice. Tada je posječeno po nekoliko primjeraka močvarnog taksodija, kavkaskih i grčkih jela i neki rijetki primjerci borova. Vrijeme nastanka perivoja je nepoznato. Prije romantične obnove dvorca u drugoj polovici 19. stoljeća vjerojatno su postojali vrtovi uz stari dvorac, slični onima iz Patačićeva kodeksa.


    Pejzažni perivoj podignut je nakon 1877. godine, tj. nakon obnove dvorca. Prema usmenim navodima pojedinaca perivoj je preoblikovan 1884. i 1900. godine, što se podudara s obnovama dvorca posljednjeg vlasnika Pongratza. Navodno da je obnovu perivoja vodio neki poznati nizozemski majstor. Nekoliko stotina godina stari hrastovi u perivoju ostaci su nekadašnje šume. Cvjetnjak s fontanom ispred južnog pročelja dvorca uređen je u 20. stoljeću, prije 1930. godine. Na početku 20. stoljeća, prema jednoj fotografiji, na tom je mjestu još bila livada. Osim autohtonog drveća, u perivoju rastu i brojne egzotične vrste kao koloradska i alžirska jela, ginko, kavkaska i bodljikava smreka, pterokarija, američki divlji kesten i druge vrste.


    Dvorac Maruševec pripada 1-oj kategoriji spomenika kulture.



    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.