Zanimljivosti o - Stari grad Dvigrad



Legenda o Kapetanu Morganu i Dvigradu

    Nedaleko od Dvigrada je selo Mrgani, u koje se, po predaji, smjestio poznati gusar Kapetan Morgan, i negdje u blizini zakopao svoj plijen iz mnogih pljački. Da li je to zaista tako bilo, teško je reći, ali i danas ima ljudi koji ponekad, šećući tim prostorima, još uvijek tragaju za blagom.






Legenda o nazivu Krug sv. Anđela

    U Dvigradu je bio običaj da, ako je neka djevica (djevojka) bila optužena da to više nije, morala je svoju nevinost dokazivati tako da se baci sa stijene ponad Drage. (Ta se stijena nalazi u samoj blizini Dvigrada uz cestu kojom se iz Kanfanara dolazi u Dvigrad). Ako se desi da optužene prežive, značilo je da su poštene ali ako ne, onda bi to bio siguran znak da nisu. Jednom se desilo da je optužena, pošto se bacila sa stijene da dokaže svoju nevinost, preletjela Dragu i sletjela na Ladićeve kruge (na drugoj strani Drage stijene nasuprot). Kako su suci, vijećnici i sav puk vidjeli tu djevicu kako, kao anđel leti na drugu stranu Drage, nazvali su tu stijenu ili po domaću krug - „ Krug svetega Anđela“.







Legenda o zakopanom zlatu

    Za Dvigrad se oduvijek mislilo da ima negdje zakopanog zlata. Tako jednom se našla tri ortaka i pošli su kopati da nađu blago. Kopajući, pronađoše rupu u kojoj je bio kotao pun zlatnika ali je na njemu sjedio mali vražić i tražio od njih u zamjenu njihove duše. Pohlepna družina nije imala vremena se cjenkati sa tim vražićkom i razmišljati o njegovoj ponudi nego su ga htjeli otjerati da se makne sa kotla i zlata da ga što pije ugrabe. U trenutku kada su ovi počeli malog vraga vući za uši da ga pomaknu, doletje uz veliku buku svojih krila veliki đavao koji je svakog od trojice opalio šakom tako snažno da su se ovi našli svaki ( kako je Istra u obliku trokuta) na svojoj krajnjoj točki Istre.







    Priča o „Koruni sv.Tila“

      U vrijeme kada je Dvigrad napušten i u gradu nije boravio nitko, postojala je opasnost da ne bi netko oskrnavio Sveto Tijelo u bazilici sv. Sofije. Stanje je provjerio i venecijanski inkvizitor i naredio da se Sv. Tijelo i posvećena ulja prenesu u novu župnu crkvu u Kanfanaru. To je trebao učiniti porečki biskup uz svečanu procesiju. No, kanfanarskom se župniku žurilo i on je to prenio sam. Drugog dana panika, Sv. Tijela više nije bilo u Svetohraništu, nestalo je. Uspaničeni župnik (plovan) i njegovi kanonici otiđoše do Dvigrada nebi li možda tamo našli odgovor. Kad, pred Dvigradom, na jednoj njivi zvanoj Koruna (što znači ograđena njiva, ograda) nešto bliješti poput sunca. Bilo je to odbjeglo Sv.Tijelo. Preplašeni što se nisu držali naputka inkvizitora, sada su pozvali porečkog biskupa koji je u svečanoj povorci prenesao Sv.Tijelo koje od tada više nije nestajalo. Ta se parcelica i dan danas zove Koruna Sv.Tila i nalazi se sa desne strane ispod zidina Dvigrada. Bilo ih je koji su govorili da se je to zaista desilo i da je to zabilježeno u župnoj arhivi ?



    kaštel (latinski), antičko rimska utvrda ili manji utvrđeni vojni tabor, poglavito uz linije obrambenog limesa. U srednjem vijeku samostalna utvrda ili pojedini objekt (kula) u nekome utvrđenom kompleksu. Često označava i grad (burg) ili naselje podignuto uz grad odnosno neki drugi utvrđeni objekt. Kaštele su u vojno-obrambene svrhe podizale plemićke obitelji, crkvene ustanove i državna vlast. U hrvatskim krajevima kašteli u doba turskog osvajanja gube prvotno feudalno obilježje i uklapaju se u pogranični vojno-obrambeni sustav.