Zanimljivosti o - Dvorac Lovrečina Grad



Marquis Etienne de Piennes (1825. – 1911.)

    Slavni grof Marquis Etienne de Piennes, francuski političar i diplomat, ljubitelj umjetnosti, koji se nakon propasti Drugog francuskog carstva nastanio u Vrbovcu oko 1870, upravo u dvorcu Lovrečina Grad. U Vrbovcu je sudjelovao u razvoju i radu lokalne poljoprivrede i pokrenuo industrijsku proizvodnju sira. Marquis je bio veliki kolekcionar i veliki donator. Strossmayerovoj galeriji likovnih umjetnosti u Zagrebu darovao je 1903. mnoge vrijedne slike iz dvorca, koje se i danas mogu vidjeti u zgradi HAZU na Zrinjevcu, gdje je smještena galerija. Grof je bio čovjek rada i molitve, a uz to vrlo plemenit i velikodušan. Stoga je dvorac darovao redu Sestara milosrdnica, s jedinom željom da se u njemu trajno nastavi moliti i da dvorac bude namijenjen općem dobru.


Zajednica Cenacolo

    Danas se u njemu nalazi središnja bratovština Zajednice Cenacolo, u kojoj se odvijaju raznovrsni programi "Škole života", razvijeni prema metodi časne sestre Elvire Petrozzi. Cilj "Škole života" je osposobljavanje njenih polaznika, prvenstveno mlađe i srednje životne dobi, za suočavanje sa izazovima suvremenog svijeta. Program je zasnovan na biblijskim učenjima, a temelji su mu istina, altruizam, kreativnost i stalni duhovni rast.



Film "Kanarinčeva ljubovca" (1988.)

    Osamdesetih godina u dvorcu je sniman poznati hrvatski film "Kanarinčeva ljubovca" (1988.), rađen prema istoimenoj noveli Augusta Šenoe.




Osnovna škola (1911.-1946.)

    Osnovna škola u Lovrečini otvorena je na molbu superiora Matije Seigerschmieda s nakanom da to bude Privatna osnovna škola s pravom javnosti. Dozvolu za otvorenje dala joj je Kraljevska zemaljska vlada 1910. godine preko Županijske oblasti u Bjelovaru. Pohađaju je djeca iz sirotišta (kojeg su držale sestre u Lovrečini od 1909. do 1921.) i dječaci iz okolnih sela. Godine 1915. Kraljevska zemaljska vlada na temelju paragrafa 107 Školskog zakona od 31. listopada 1888. godine daje pravo javnosti Privatnoj nižoj pučkoj školi u Lovrečini koju uzdržava Družba sestara milosrdnica u Zagrebu. Do godine 1918. škola ima samo jedan odjel u kojem sva četiri razreda poučava sestra Marija Antonija Brlečić. Kako se broj djece povećao, to su od 1918. godine u školi dva odjela, a prema namiri koju je poglavarstvo potpisalo vidi se da su dvije učiteljice primale plaću za vrijeme od 1. prosinca 1919. do 31. prosinca 1920. godine. Budući da od 1921. godine u Lovrečini više ne postoji Dječji dom - sirotište, a školu polaze samo djeca iz sela općine Vrbovec, brigu za uzdržavanje školske zgrade preuzela je općina Vrbovec. S tim u svezi je 22. rujna 1926. godine u Vrbovcu sklopljena Nagodba između Družbe i općine Vrbovec, a uz predsjedanje sreskog poglavara iz Križevaca. O daljnjem radu te škole saznajemo nešto više iz odgovora ravnateljice škole sestre Adeline Vrbanić na dopis Kraljevske banske uprave Savske banovine, Prosvjetnog odjeljenja u Zagrebu br. 57.814 od 7.IX 1934.




Domaćinska škola (1925.-1941.)

    Uz osnovnu školu Družba sestara milosrdnica otvara u Lovrečini 1925. godine i Domaćinsku školu. Svoj dopis za otvorenje te škole šalje 4. kolovoza 1925. godine Ministarstvu prosvjete Kraljevine SHS u Beograd s obrazloženjem i potrebom da se djevojke upute u domaćinske poslove. Škola bi trajala deset mjeseci, a u nju bi se primale djevojke u dobi od 15 do 20 godina. U molbi su navedeni i planirani nastavni predmeti. Škola je stvarno započela s radom 6. rujna 1925. godine. U početku je upisano samo 5 učenica. Tijekom prvog polugodišta pridružilo ih se još deset. U školi su se predavali opći i gospodarsko - domaćinski predmeti. Praktični dio nastave uključivao je: kuhanje, krpanje, spremanje, pranje i glačanje. Sljedeće školske godine (1926./27.) škola nastavlja svoj rad s dvanaest učenica. Iz raspisa Ministarstva poljoprivrede u Beogradu od 12. studenog 1928. saznajemo da je tečajevima za domaćinstvo koji su osnovani za seoske domaćice u narodu dodijeljena pomoć od 10.000 dinara. Na popisu je i Domaćinska škola u Lovrečini, a o tome ju je službeno obavijestio veliki župan dr. Zoričić dopisom od 28. veljače 1929. godine. Navedenu novčanu pomoć škola je primila i za godinu 1930., 1931. i 1932. Uprava škole davala je račun o tome kako je i za što taj novac utrošen: najvećim dijelom za školarinu siromašnih seoskih djevojaka, polaznica te škole. Svoju pripomoć djevojkama za školovanje daje i općina Vrbovec kao nadoplatu smanjenoj svoti koju za njih plaćaju njihovi roditelji.
    Teške ekonomske prilike koje je donio II. svjetski rat nisu dopuštale da se Domaćinska škola u Lovrečini održi. Dopisom od 24. rujna 1941. Poglavarstvo Družbe javlja Ministarstvu seljačkog gospodarstva u Zagrebu da zbog velikih teškoća za nabavu neophodno potrebnih namirnica te školske godine nije mogao započeti rad na ovoj školi. Tako je Domaćinska škola koja postoji službeno od 1925. do 1944. ustvari prekinula svoj rad već 1941. godine.



    jama , duboka, pretežno vertikalna ili strma, prirodna šupljina u otopivim stijenama (vapnenac, dolomit). Nastaje i razvija se od dubokih pukotina uz pojačanu koroziju i mehaničko razaranje vode koja ponire u dubinu krša. U dnu jama mogu se javiti stalni ili povremeni vodeni tokovi. Najdublja svjetska jama je Voronja (također Krubene) u Gruziji, duboka 1830 m (prema novim mjerenjim više od 2000 m). Najdublje hrvatske jame: sustav Lukina jama–Trojama (Hajdučki kukovi, Sjev. Velebit), duboka 1392 m (13. na svijetu) i Slovačka jama (Mali kuk, Sjev. Velebit), duboka 1320 m (18. na svijetu).