Zanimljivosti o - Dvorac Severin na Kupi



    Nedaleko od sela Severina prolazi i slijepa željeznička pruga. Ona je prije 2. svjetskog rata djelomično izgrađena od Vrbovskog do Zdihova i trebala je biti izgrađena do Črnomelja u susjednoj Sloveniji. Zbog rata projekt je stao te nikada nije nastavljen.




    1850. godine u grad je upala skupina razbojnika s namjerom da otme novac i ostale vrijednosti, ali je nakon vatrenog okršaja s gradskim oružnicima jedan razbojnik poginuo, drugi bio teško ranjen, a ostali su pobjegli praznih ruku.




    1776. godine Severin prima povelju kraljice Habsburške Monarhije Marije Terezije uz privilegije, te postaje sjedište prostrane Severinske županije, koja je obuhvaćala Pokuplje južno od Kupe, Gorski kotar i dio Hrvatskog primorja s Rijekom. Severinsku županiju ukinuo je kralj i car Josip II Habsburg 1786. godine.




    Severin se nekad nazivao Lukovdol, kako se i danas naziva obližnje selo poznato kao rodno mjesto velikoga hrvatskog pjesnika tragične sudbine – Ivana Gorana Kovačića.




    Poštanska marka izdana 1993. u čast Ivana Gorana Kovačića.



    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.