Zanimljivosti o - Stari grad Hreljin



Legenda - Herkul

    Hreljin je primorsko mjesto koje se smjestilo na brijegu istočno od grada Bakra. Jedno je najstarijih naselja u ovom dijelu Primorja. Tko je i kada sagradio stari utvrđeni grad Hreljin, nitko pouzdano ne zna. Legenda kaže da ga je sagradio Herkul – Hrelja koji je u ove krajeve došao iz Grčke. Prvi puta u pisanim dokumentima Hreljin se spominje 1225. godine u jednom ugovoru o tazbini kojeg su potpisali knezovi Zrinski i Frankopani. 1288. godine Hreljin sa ostalim gradovima Vinodola potpisuje Vinodolski zakon, jedan od najstarijih pravnih kodeksa na tlu Evrope. Utvrđenim Hreljinom ova slavna hrvatska obitelj Zrinski - Frankopani vlada sve do njezine propasti 1670. godine. Tada vlast nad Hreljinom preuzima Ugarska komora, koja je 1700. godine sastavila 1. hreljinski urbar, propis – zakon kojim su uređeni odnosi između kmetova i feudalaca. 1726. godine započinje gradnja Karlove ceste. Već tada, početkom gradnje te prometnice stanovnici utvrđenog hreljinskog grada su prepoznali važnost rimske poslovice «VIA VITE» - «ceste znače život» i počinje lagano preseljavanje Hreljina uz karolinšku cestu. Stari hreljinski grad postaje ruševan i slabo nastanjen, pa se ukida 1789. hreljinski kaptol, a započinje gradnja crkve Sv. Jurja na Hreljinu, te se i župnik 1790. seli na novi Hreljin, koji se vrijeme kratke francuske vladavine u ovim krajevima zvao i Piket.

    Od tada do danas Hreljani žive uz karolinšku cestu koja je i danas prometna kičma Hreljina. Uz karolinšku cestu u dužini od 3 km nanizao se Hreljin, a zvonik crkve Sv. Jurja dominira centrom Hreljina.








Josip Marohnić - prvi Hrvat kod predsjednika SAD-a, (Hreljin, 1866. - Pittsburgh, 1921.)

    Josip Marohnić do danas uživa glas jednog od najuglednijih Hrvata u SAD-u. Josipov je otac Mate Marohnić iz Zlobina, a majka Marija Polić iz Hreljina pokraj Rijeke. Od tri sina obitelji Marohnić, dva odlaze u Ameriku - Josip i Matej (1875. - Pittsburgh, 1949.). Josip izučava zanat tiskara (slagara) i knjigoveže. Četiri godine služi austrougarsku ratnu mornaricu. Potom se ženi Andrijanom (1869. - Pittsburgh, 1945.), djevojkom iz svoga sela, Hreljina, i s njom ima više djece.

    U Ameriku odlazi već 1893., kada još nije odlazilo mnogo Hrvata. Poslije dolaze njegova žena i kći. Ostala su mu djeca, dva sina i kći, rođena u Americi.

    Prvo se nastanjuje u Chicagu i radi u tiskari, no uskoro otvara vlastitu tiskaru i objavljuje knjige i novine. Već 1897. seli u Pittsburgh gdje i dalje uspješno razvija poslove i djelatno se uključuje u hrvatsku zajednicu.

    Iako bez velike naobrazbe, Josip je nadaren i sposoban, zato i brzo zapažen u društvenom životu Hrvata u Pittsburghu, a uskoro i jedan od najuglednijih Hrvata u SAD-u. Marohnić je među utemeljiteljima Hrvatske narodne zajednice (poslije Hrvatska bratska zajednica) i glavni blagajnik od 1897. do 1909. te njezin predsjednik od 1912. do smrti 1921. godine.

    Osnivač je i Prve hrvatske knjižare u Alleghenyju (danas predgrađe Pittsburgha) u Pensilvaniji, u kraju koji su idućih godina naseljavali brojni Hrvati. Izdavao je i brojne priručnike, gramatike, rječnike, kalendare, romane, antologije, zbirke pjesama te vjerske knjige. Prvi je pjesnik među američkim Hrvatima i autor dviju zbirki - Jesenke (1897.) i Amerikanke (1900.) te prvi Hrvat kojega prima u audijenciju američki predsjednik - W. H. Taft (1911.).



    vitez , (praslav. *vitędzь < pragerm. *víking: koji ulazi u zaljeve), u srednjem vijeku naziv za profesionalnoga ratnika na konju i u širem smislu za svakoga feudalca koji je po određenom ceremonijalu dobio takav status (→ viteštvo). Danas se pojam zadržao kao zajednički naslov za nositelje određenih rangova britanskih, francuskih i drugih odličja (engl. Knight, franc. chevalier).