Zanimljivosti o - Arboretum Opeka



    Dolazak prvog automobila u Hrvatsku


    Grof Marko Bombelles (vlasnik dvorca Opeka) bio je vlasnik prvog automobila ne samo na području Hrvatske, nego i šire. Već 1898. godine on je u Hrvatsku dovezao prvi automobil marke "Benz". Značajna je uloga grofa Marka Bombellesa mlađeg i u razvoju Hrvatskog autokluba. Bio je član, a kasnije i predsjednik udruge "Prvi hrvatski automobilni klub".





Perivoj dvorca Opeka

    Marko Bombelles tvorac je perivoja u Opeki. Kako je izgledao perivojni prostor prije negoli je grof Marko došao u Opeku, nije poznato. Budući da je dvorac sagrađen u 18. stoljeću, vjerojatno je već tada bio uređen okoliš dvorca. Prirodna šuma, čiji je rub sezao do samog dvorca i livada u ravnici, bila je po svoj prilici prvi autohtoni pejzažni parkovni prostor čija su jednostavnost i prirodna ljepota bili dovoljni kao dostojni okvir plemićkom dvorcu. Perivoj kakvog danas poznajemo počeo se oblikovati pedesetih godina 19. stoljeća. Možda odmah 1852. godine kada je grof Marko Bombelles došao u Opeku, nakon smrti njegova tasta Franje Draškovića 1857. godine, dotadašnjeg vlasnika dvorca, ili kasnije, ali svakako prije 1860. godine jer je tada perivoj već ucrtan u katastarsku kartu. Površina perivoja iznosila je tada osam hektara. Kasnije je perivoj proširen prema sjeveru, na prostor gospodarstva, povrtnjaka i voćnjaka, ali i prema jugu, pa danas zaštićena površina zajedno s park-šumom zauzima 52 hektara. Perivoj se povećavao, a možda i preoblikovao 1884., 1902. i 1910. godine.

    Druga polovica 19. stoljeća, kada je perivoj nastao, doba je romantizma i u vrtnoj umjetnosti. Tada su već postojali brojni romantičarski perivoji širom Austrije i Europe, a zagrebački je Maksimir blistao punim sjajem. Opeka nije mogla biti drugo nego romantičarski perivoj, ali perivoj koji nije krenuo u smjeru kopiranja tada poznatih europskih primjera, već kreiranjem vlastitih osobitosti koje su ga uzdigle na europsku razinu. Osim vrijednosti prepoznatljivih za pejzažne perivoje kao što su vizure, vedute i ljepota krajobrazne kompozicije, romantičarska obilježja kao što su koloristički efekti i zanimljivi prostorni doživljaji zbog raznolikih planova i scena, postignuti su u Opeki brojnim biljnim vrstama koje se pojavljuju u najrazličitijim formama, varijetetima i kultivarima.

    Perivoj u Opeki nalazi se dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Varaždina, u viničkom kraju poznatom po velikoj gustoći dvoraca i kurija. Nalazi se na krajnjim obroncima Maceljske gore, na samoj granici prema dravskoj dolini. Prema pejzažnim i reljefnim obilježjima, Opeka se može podijeliti na dva dijela: donji dio na blago nagnutom i ravnom terenu, perivojno i hortikulturno intenzivno obrađen, i gornji dio umjereno valovitog reljefa s djelomično ili potpuno sačuvanom šumskom vegetacijom.

    Na području arboretuma Opeka tri su šumske zajednice. Veći dio pripada klimatogenoj šumskoj zajednici hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco petraeae – Carpinetum illyricum). U gornjem dijelu, osobito na jačem nagibu, nalazi se acidofilna šumska zajednica hrasta kitnjaka i pitomog kestena (Querco-Castanetum illyricum) koja je djelomično iskrčena i zasađena crnogoricom duglazijom, kanadskom čugom, borovcem i arišom. Samo na malim oazama, na najnižem, povremeno plavljenom dijelu perivoja, sačuvala se šuma hrasta lužnjaka (Genisto elatae-Quercetum roboris). Oko jezera se nalazi velik broj najrazličitijih zajednica močvarnog i vodenog bilja.

    U perivoju raste drveće i grmlje doneseno iz Japana, Kine, Tibeta, Kavkaza, Sjeverne Amerike i mnogih europskih zemalja. Prema popisu bilja 1963. godine u perivoju je bilo: 4927 primjeraka bjelogoričnog drveća, 8651 crnogorično stablo, 13 primjeraka zimzelene bjelogorice, 299 bjelogoričnog grmlja, 86 zimzelenih grmova, 10 crnogoričnih grmova, 14 penjačica i 16 povijuša, ukupno 14 016 primjeraka, odnosno 182 različite vrste. Ako bismo uzeli u obzir različite forme, varijetete i kultivare, onda bi se broj vrsta približio brojci od osam stotina. Od četinjača su u velikom broju primjeraka i formi zastupljeni ovi rodovi: Pseudotsuga (duglazija), Tsuga (čuga), Picea (smreka), Pinus (bor), Abies (jela), Chamaecyparis (pačempres), Thuja (tuja), Juniperus (borovica) i Taxus (tisa). Od autohtonih listača najviše su zastupljeni ovi rodovi: Populus (topola), Salix (vrba), Quercus (hrast), Robinia (bagrem), Tilia (lipa), Fraxinus (jasen) i dr. Tu su i listače egzote kao japanski javor, američki kesten, katalpa, crni orah, tulipanovac, magnolije, maklura, paulovnija, pterokarija, sofora i dr. Opeka je poznata po velikom broju penjačica. Mnogo je drveća koje svojim impozantnim izgledom, veličinom i ljepotom izaziva divljenje posjetitelja. Od perivojnog inventara očuvano je još nekoliko izvornih kamenih klupa izuzetne ljepote i vrhunskog dizajna 19. stoljeća.

    Perivoj u Opeki ne može se uspoređivati s ostalim perivojima uz dvorce jer je to jedinstven primjer perivojne arhitekture koja je, nasreću, dobro očuvana, a ima najvišu estetsku vrijednost i dendrološku raznolikost kakvu ne posjeduje nijedan perivoj u Hrvatskoj.



    dvor , 1. Glavno vladarevo sjedište, zgrada u kojoj vladar obitava zajedno s članovima svoje obitelji i dvorjanicima te je dvor ujedno njegova službena rezidencija. Od renesansnog doba vladarski dvorovi poglavito se podižu u gradovima, koji time postaju stalna državna sjedišta. – U srednjovjekovnim komunama naziv dvor oznaka je za sjedište (palaču) komunalne vlasti (knežev dvor). 2. Manja plemićka kuća: plemićki dvor (curia nobilitaris); sjedište crkvene župe: župni dvor. 3. Skupina osoba koje su u pratnji ili izravnoj službi vladara (dvorske službe) ili su članovi njegove obitelji. Pojedincima iz pratnje dodjeljivao se u skladu s njihovom službom određeni naslov (palatin, komornik, peharnik, štitonoša, rizničar, kapelan i dr.); s vremenom su takvi dužnosnici preuzeli službe upravljanja i vojna obilježja. Dvorsku pratnju činili su i ondje nastanjeni umjetnici, znanstvenici i književnici (dvorski kroničari). Dvorski ceremonijal bio je strogo propisan nizom pravila. Poznati su ceremonijali francuskog i burgundskog dvora u srednjem vijeku, talijanskog dvora u doba renesanse, španjolskog dvora od XVI–XVIII. st. i dr. U hrvatskoj državi u doba vladanja kneževa i kraljeva iz narodne dinastije dvorske su se službe razvijale prema analogiji franačkog dvora i sadržavale temeljna obilježja onodobnih vladarskih dvorova zapadnoeuropskih država.