Zanimljivosti o - Stari grad Dubovac



    'Kule i utvrde'

    29.09.2004. Hrvatska pošta je u seriji 'Kule i utvrde' izdala marku s motivom Dubovca, starog grada kraj Karlovca. Hrvatsko filatelističko društvo je tom prilikom pripremilo prigodnu omotnicu čiji je autor Miroslav Krnić. Omotnica prikazuje motiv Dubovca s razglednice iz 1912. godine i tlocrt grada iz 18. stoljeća, koji je upotrijebio i dizajner Danijel Popović koji je dizajnirao marku. Posebno veseli činjenica da je i na prigodnom žigu Hrvatske pošte koji je bio u upotrebi na pošti 10101 Zagreb također Dubovac.








    Legenda o dubovačkom podzemnom prolazu

    Iznad grada Karlovca uz samu rijeku Kupu uzdiže se gradina Dubovac. Stari grad Dubovac najljepši je i najsačuvanji spomenik feudalnog graditeljstva u Hrvatskoj. Temelji današnjeg tvrdog grada vuku podrijetlo iz srednjeg vijeka, no na tome su mjestu ljudi obitavali već prije tri tisuće godina. Uz Dubovac su vezane i neke od najstarijih karlovačkih legendi. Dubovac je izrastao na mjestu pretpovijesne akropole. Tragovi naseobina protežu se od mlađeg kamenog doba pa sve do brončanog doba. Pretpostavlja se da je grad bio jedno od najvažnijih središta Kolapijana, naroda koji je na području današnjeg Pokuplja u prvom tisućljeću prije nove ere dosegao razmjerno visoku razinu kulturnog razvitka. Od ostataka njihovih naseobina nastao je humak na kojem je u 12. stoljeću podignuta kružna kula dubovačke općine.

    U 15. i 16. stoljeću hrvatske plemićke obitelji Zrinski i Frankopani dale su gradu izgled renesansnog kaštela s primjesama gotike. Uprava Vojne krajine kupila ga je 1579. za potrebe izgradnje nove tvrđave - Karlovca.

    Za turskih navala Dubovac nikada nije bio osvojen. Prema legendi, oprezni su branitelji prokopali iz bunara u atriju tajni izlaz. O tom podzemnom prolazu raspredaju se sve do danas razne priče, primjerice da je vodio do obližnje nekadašnje župne crkve Sv. Mihovil, premda nije posve sigurno je li uopće i prokopan.

    Prema povjesničaru Radoslavu Lopašiću podzemni izlaz iz Dubovca je uistinu postojao. U knjizi "Karlovac - povijest i mjestopis grada i okolice", koju je objavio 1879. godine, navodi: "U dvorištu ima trag podzemnomu izlazu iz grada.". Zabilježeni su još neki navodi očevidaca navodnog ulaza u taj tunel, sve do početka 20. stoljeća kada mu se gubi svaki trag. Tijekom obnove gradine 1952.-1963. godine ulaz nije nađen. Novijim arheološkim istraživanjima, koja su bila ograničenog opsega, također se nije naišlo na šupljine podno gradine Dubovac, no to ne znači da ipak ne postoje.

    Neke od srednjovjekovnih Stari grad u blizini Karlovca uistinu su imale tajne izlaze, poput Cetingrada kroz čiji su podzemni tunel Turci prodrijeli u grad još 1813. godine. Ispod grada Perne na Petrovoj gori također se nalaze kanali, koji dijelom prolaze kroz prirodnu špilju. I njih je spominjao Lopašić, a premda mu mnogi nisu vjerovali, speleolozi su dokazali njegove navode. I dok na Dubovcu srednjovjekovni tunel još golica maštu i potiče na potragu neke nove istraživače, legendom se već ovio i tunel prokopan kroz dubovački brijeg sredinom 20. stoljeća.

    Na istočnoj padini podno starog grada Dubovca postoji ulaz u navodno 120 metara dugačak tunel. Po riječima profesora Vladimira Peršina, gradnju tunela započela je još vojska NDH kako bi napravila sklonište tijekom učestalih zračnih napada saveznika, dok je 1950. godine posao nastavljen pod okriljem JNA. Kopanjem tunela ispod starog grada trebalo je izgleda biti sagrađeno veliko podzemno sklonište, koje bi ujedno služilo i kao skladište. No radovi su ubrzo obustavljeni zbog nedostatka novca, a podzemno betonsko zdanje pokazalo se potpunim promašajem.

    Četiri metra širok, betonom optočen ulaz u tunel vodi do dvorane široke osam metara. U utrobu Dubovca tu se može ući tek 40-ak metara jer je erozijom tla i odronjavanjem zemlje zbog podzemnih tokova vode zatrpan velik dio tunela. Koliko ga je ostalo nedostupnim više nitko točno ne zna, a za tunel nitko i ne mari. Svoju prvobitnu namjenu dubovački je tunel kratko vratio početkom Domovinskog rata, kada su se u njemu tijekom uzbuna skrivali stanovnici Dubovca koji u obiteljskim kućama nisu imali sigurne podrume.



    dvorac , neutvrđeni reprezentativni stambeni objekt građen najčešće izvan gradova i namijenjen povremenom, ladanjskom boravku vlasnika; do XVI. st. ima obrambeni karakter. Takav tip objekta grade pripadnici vladajućeg sloja od antike (villa rustica) preko razdoblja feudalizma do kraja XIX. st. Dvorac se redovito nalazi na istaknutim točkama posjeda, unutar vrta, parka s paviljonima, glorijetama, ukrasnim fontanama, skulpturama; njemu pripadaju i gospodarske zgrade, obično sa stajama za konje, što sve zajedno tvori jedinstvenu građevnu i estetsku cjelinu. Dvorac se kao raskošan arhitektonski tip objekta javio u doba renesanse, a naročito urešene i dimenzijama velike oblike dobiva u razdoblju baroka. Reprezentativna namjena uvjetuje vanjski izgled i unutarnji prostorni raspored (dekorativno raščlanjena pročelja, impozantna stubišta, svečane dvorane s ogledalima i drugim ukrasima, bogato dekorirane galerije, a neki dvorci imaju čak i kazališta, kupelji i dr.) Poznati su renesansni dvorci u Francuskoj (u dolini rijeke Loire), Njemačkoj (Nymphenburg, Sanssousi), Austriji (Schönbrunn), Engleskoj (Osterley, Glamis), Italiji (Belvedere u Frascatiju, Villa Rotonda), a u Hrvatskoj dvorci u Hrvatskom zagorju, sjevernoj Hrvatskoj, renesansni ljetnikovci na području Dubrovačke Republike i stancije u Istri.