Zanimljivosti o - Tvrđava sv.Mihovil



    Sveti Mihovil

    Sveti Mihovil (Mihael), je arhanđeo i njegovo ime se spominje u Bibliji pet puta. Prema kalendaru Rimokatoličke Crkve, blagdan Sv. Mihovila se slavi 29. rujna.

    Na taj dan slavimo i preostala dva arhanđela: Sv. Gabriela i Sv. Rafaela. Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato i ne možemo opisivati njihov život kao što činimo sa životom svetaca. Unatoč tome, na temelju Božje objave možemo ipak o njima nešto reći, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje. Činimo to rado, i skupa sa cijelom Crkvom slavimo njihov blagdan, a i tako što mnogi vjernici nose njihova imena slaveći tada svoj imendan.

    Bogoslužje vrlo zorno ističe trostruku djelatnost Sv. Mihovila u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratitelj. Molitva Sv. Mihovila se upotrebljava kao učinkovita zaštita od zlih duhova. Molitva Sv. Mihovila je jedina egzorcistička molitva koja je dana na uporabu laicima a da je to Rimokatolička Crkva dopustila.Ime Mihovil, potječe iz hebrejskog "Mi ha el", što znači: "Tko je kao Bog" (latinski: "Quis ut Deus").

    Najznačajniji tekst o Sv. Mihovilu je onaj iz Otkrivenja: "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihovil sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta, bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli". Ikonografija prikazuje Sv. Mihovila kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva od najstarijih vremena ima veliko štovanje i duboku pobožnost prema svetom Mihovilu. Promatra ga kao moćnog anđela, koji je svojom zaštitom trajno prisutan.

    Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihovila u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!

    Razni narodi štuju Sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a papa Pio XII. ga je proglasio zaštitnikom radiologa. Njemačka i Engleska ga također od davnine slave kao svoga zaštitnika.

    I u Hrvatskoj su u čast Sv. Mihovilu podignute mnoge župne i područne crkve, a neka mjesta nose njegovo ime. Sveti Mihovil je zaštitnik starog hrvatskog grada Šibenika, te Hrvatske policije i Hrvatske vojske.

    Sv. Mihovil, čuvar tvrđava, bio je zaštitnik Šibenika, i stoga su njegovi kipovi na zidinama, grbu općine a i na vrhu katedrale. Bio je običaj da se na njegov blagdan oslobađao jedan zatvorenik.33 U XV st. širio se u Docu kult sv. Križa koji je po tradiciji doplovio Krkom. I u Šibeniku se zbilo čudo prokrvarenja (1485), što je posvjedočio i humanist Šižgorić, ali je bilo i otpora čudu jer je »bilo mnogih — piše on — koji su pri toj očevidnosti ostali ludi i spora srca da vjeruju«.34 Biskup Tolentić (1468—1491) poslao je god. 1848. katedrali relikvije sv. Kristofora, općenitog sveca srednjeg vijeka, branitelja od nagle smrti, dok je sv. Jakov bio zaštitnik od zaraza koje su često harale i Šibenikom (1435, 1448—1450, 1456—1457, 1482). To je, uostalom, doba širenja štovanja nebeskih zaštitnika u svim potrebama.



    dvorac , neutvrđeni reprezentativni stambeni objekt građen najčešće izvan gradova i namijenjen povremenom, ladanjskom boravku vlasnika; do XVI. st. ima obrambeni karakter. Takav tip objekta grade pripadnici vladajućeg sloja od antike (villa rustica) preko razdoblja feudalizma do kraja XIX. st. Dvorac se redovito nalazi na istaknutim točkama posjeda, unutar vrta, parka s paviljonima, glorijetama, ukrasnim fontanama, skulpturama; njemu pripadaju i gospodarske zgrade, obično sa stajama za konje, što sve zajedno tvori jedinstvenu građevnu i estetsku cjelinu. Dvorac se kao raskošan arhitektonski tip objekta javio u doba renesanse, a naročito urešene i dimenzijama velike oblike dobiva u razdoblju baroka. Reprezentativna namjena uvjetuje vanjski izgled i unutarnji prostorni raspored (dekorativno raščlanjena pročelja, impozantna stubišta, svečane dvorane s ogledalima i drugim ukrasima, bogato dekorirane galerije, a neki dvorci imaju čak i kazališta, kupelji i dr.) Poznati su renesansni dvorci u Francuskoj (u dolini rijeke Loire), Njemačkoj (Nymphenburg, Sanssousi), Austriji (Schönbrunn), Engleskoj (Osterley, Glamis), Italiji (Belvedere u Frascatiju, Villa Rotonda), a u Hrvatskoj dvorci u Hrvatskom zagorju, sjevernoj Hrvatskoj, renesansni ljetnikovci na području Dubrovačke Republike i stancije u Istri.